ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)

Strana - 230

tives and Tkemes for Histories of Record and Archives. The First Conference on the History of Records and Archives), str. 1-10. Oni upućuju na to daje konferencija održana zbog teorijskih i povijesnih dimenzija koje imaju informacijski objekti (artefakti), budući da su povezani sa svakodnevnim radom arhivista, te upućuju na sinergijski značaj međusobnih veza teorije i povijesti. Mnoge od veza između područja arhivske teorije i arhivske povijesti, uključujući i one koje su već dobro istražene, pa do onih koje tek treba razjasniti, bile su predmetom ove konferencije i objavljenih radova. Teme su obuhvatile, kako kažu urednici, razne vrste pismenosti, pisane i materijalne, spisovodstvene teme u specifičnim, poglavito pravnim okolnostima pojedinih sredina i razdoblja, komparativne studije i proučavanja pojedinačnih slučajeva, važnih za istraživanja i korištenje u budućnosti i za kasnija interdisciplinarna istraživanja. Ala Rekrut u radu pod nazivom »Materijalna pismenost«: Iščitavanje zapisa kao objekata materijalne kulture (Material Literacy: Reading Records as Material Culture), str. 11-37, povezuje ideje iz arhivističke literature, s modernom konzervatorskom i muzeološkom teorijom i praksom. »Materijalnom pismenošću« smatra se mogućnost dekodiranja i interpretacije značenja materijalne kompozicije i konstrukcije, te fizičkog stanja nekoga dokumenta. Jednom nastali dokumenti se počinju mijenjati prirodno - propadanjem, ali i upotrebom i namjernim promjenama koje provode stvaratelji, te kasnije kustosi (čuvari) i korisnici. Nastanak i tragovi promjena na dokumentu dio su povijesti dokumenata, te je pripadanje stvaratelju kao i kasnija dodjela na čuvanje negdje drugdje, bitan dio interpretacije dokumenata. Tragove na dokumentima ostavljaju i arhivi svojim intervencijama i fizičkim i intelektualnim posredovanjem dokumenata. Autorica ukratko razmatra pitanje pristupa materijalnim aspektima dokumenata, kroz ocjenu vrijednosti, ispitivanje, opis ili dokumentiranje intervencija na dokumentima, zaključujući da je svijest o dokumentima kao predmetima materijalne kulture potrebna, radi čuvanja njihovog značenja. Susan Palmer autorica je članka Sir John Soane i oblikovanje Ureda za državne spise, 1829.-1834. (Sir John Soane and the Design of the New State Paper Office, 1829-1834), str. 39-70, posvećenog izgradnji Ureda za državne spise u Londonu, koji je prethodio otvaranju zgrade Public Record Office-a, engleske inačice državnog arhiva. Ured za državne spise bio je projekt arhitekta Johna Sloane i bio je na ovome području prva i jedina namjenski građena arhivska zgrada. Projektje bio započet zbog lošeg stanja državnih spisa koji su se nalazili na različitim mjestima u Londonu, te su u njemu bile objedinjene funkcije fizičkog čuvanja, obrade i korištenja, koje je bilo moguće samo po posebnim i rijetko davanim dozvolama. Zgrada je podignuta na rubu parka St. James, a gradnja se odvijala u razdoblju od 1829. do 1834. Projektirana je i opremljena na najmoderniji način za ono vrijeme, da bi bila osigurana maksimalna zaštita protiv požara, poplave ili provala, te najbolji mogući uvjeti za korisnike, a bila je u upotrebi od