ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 8

Uvod U suvremenom okruženju obilježenom neoliberalnom ekonomijom, globalnom informacijskom povezanošću, gomilanjem znanja i širenjem uslužnih djelatnosti, arhivi se nastoje aktivno uklopiti u kulturna, znanstvena i opća društvena gibanja. Za razliku od »zatvorenosti« i »elitizma« svojstvenih arhivima prošlosti, moderni arhivi transformiraju svoj karakter tradicionalnih znanstvenih i kulturnih ustanova kako bi odgovorili zahtjevima informacijskog društva, moderne državne uprave i novih vrsta korisnika.

1 Trendovi razvoja suvremene arhivske teorije i prakse, započeti u razvijenim državama Zapada, u epohi globalizacije proširili su se neovisno o različitim stvarnim uvjetima i mogućnostima u pojedinim sredinama. Općeprihvaćeni trendovi odrazili su se i na rad naših arhiva. Dakako, specifične prilike hrvatskoga društva i države, u sprezi sa zatečenim stanjem u arhivskoj struci, tvore neposredan kontekst u kojemu arhivi djeluju. Spomenuti utjecaji nužno se odražavaju na razvojnu strategiju hrvatske arhivske službe. Stoga je u njezinu promišljanju nužno slijediti opće trendove tako da ih se optimalno prilagodi našim okolnostima. U ovom će se radu ukazati na probleme koji proizlaze iz toga procesa te predložiti mogući pravci njihova rješavanja. Arhivi i moderno društvo: Hrvatska i europski kontekst Kao i sve »baštinske« ustanove zapadnoga civilizacijskog kruga, arhivi kakve danas poznajemo nastaju i oblikuju se tijekom XIX. st., najčešće u sprezi s nacionalnim pokretima i modernizacijom znanosti i obrazovanja. Njihov je daljnji razvoj bio određen potrebama građanskog društva, dominirajućih struktura uprave te gospodarstva i pojedinaca. U tom smislu, arhivi predstavljaju »sliku« i »memoriju« društava koja su ih stvorila. Najduže razdoblje moderne povijesti arhiva obilježeno je njihovom ulogom »čuvara« pisanog nasljeđa, poglavito gradiva nastalog radom državne uprave i društvenih elita. Proces institucionalizacije arhiva bio je praćen razvojem arhivskog zakonodavstva, a arhivska je služba zadobila obvezujući karakter na nacionalnoj razini. Slijedom društvenih i političkih promjena, uz upravnu je funkciju, sve važnijom postajala kulturna i znanstvena uloga arhiva. U sklopu toga procesa, arhivi su se tijekom XX. st. formirali kao javne ustanove dostupne širim segmentima društva. Novije je doba, kao temeljni vid arhivske djelatnosti, istaknulo aktivnosti vezane za korištenje gradiva. Time su ostale tradicionalne zadaće arhiva (prikupljanje, zaštita, obrada itd.) na stanovit Delmas, B. Archivál science facing the information society. Archivál science (Dordrecht) 1, 1(2001), str. 25-37. S