ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 240
ima temeljila se na uporabi, širenju i stvaranju informacija kao sredstvu borbe protiv zatvorenog društva. Xin Sijia se varijacijom pridružuje temi »ljubav u arhivu« obrađenoj u prvom broju časopisa - daje fotografije raseljenih Zidovi iz središnje Europe iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, koje se čuvaju u Sangajskom arhiva. Peter Kartous analizira preko osamsto godina povijesnog razvoja arhiva u Slovačkoj koji se odvijao u više ili manje pogodnom kontekstu geopolitičkog i kulturnog okruženja srednje Europe. Začetak arhiva i arhivske struke te razvoj arhivske teorije i prakse imaju mnogo zajedničkog sa zemljama nekadašnje Austro-Ugarske, kao i drugim europskim zemljama, no postoje i neke specifične razlike. Na primjer, postoji tradicionalni pluralizam i kompleksnost srednjoeuropskih korijena, duboko usađenih u etničku raznolikost i višejezičnost populacije područja, koja je dijelila bogatu kulturnu raznolikost i iskusila mnogostruke tradicije državnih teritorija i državnih zakona. Rad daje i pravne karakteristike slovačkih arhiva tijekom posljednjih pedeset godina i posebice sada, na pragu ulaska Slovačke u Europsku uniju. Kao rezultat europskih integracija, slovački su arhivi suočeni s novim izazovima što će bez sumnje pozitivno utjecati na njihov budući razvoj. Lajos Körmendi ističe promjene u identitetu i mentalitetu arhiva i arhivista prije i poslije pada komunizama u središnjoj i istočnoj Europi u kasnim 1980-ima i nastanak novih, demokratskih režima. Na primjeru Mađarske pokazuje kako su se arhivska profesija i arhivske ustanove suočile s društvenim promjenama. Na izazove koje su pred njih stavili središnja i lokalna uprava, kao i korisnici, treba odgovoriti istodobno s promjenama kroz koje sami prolaze, budući da su dio tog istog društva. Daria Natqcz piše o začetku Poljskoga državnog arhiva koji se proteže do srednjeg vijeka, s prvim dokumentima koji su se na poljskom tlu pojavili u XIII. st. Arhiv je svoj prvotni oblik dobio 1764. - tri središnja i dvadeset i devet područnih arhiva (s pedeset i četiri lokalna odjela) koji su pod nadzorom Središnjeg ureda Državnog arhiva. Ova se mreža na početku XXI. st. suočava s izazovima koji proizlaze iz unutarnjih promjena Poljske nakon 1989., a to je stvaranje civilnog društva i informatička revolucija. Potrebno je prilagoditi postojeća pravna i organizacijska rješenja i arhivske radne metode novim uvjetima, kako bi se moglo obavljati brojne nove zadaće. Najvažnija je promjena postojećega arhivskog zakona (iz 1983) stvaranje integralnoga informacijskog sustava za arhive prilagođena korisnicima, promjena programa obrazovanja za arhiviste i, najvažnije od svega - sakupljanje informacija o izvorima koji se odnose na Poljsku, stvorenim na području Poljske i sačuvanim u nacionalnim arhivima drugih država, kao i arhivskoga gradiva poljskih ustanova koje su djelovale preko mora. Jürgen Rainer Wolf razmatra centraliziranu organizaciju arhiva u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i opisuje rekonstrukciju arhivske uprave u Saksoniji unutar federalnog okruženja Federalne Republike Njemačke. Unutar federalnog sustava, legislativa o kulturnim pitanjima donesena je na državnoj razini. Arhivi su nakon 1990. otvoreni i doneseni su propisi o uporabi gradiva. Novi su se izazovi pojavili kada je gradivo propaloga državnoga i društvenog sustava predano arhivima na
