ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 22

opravdano i očekivano da je i Marko Lauro Ruić, kao čovjek svoga vremena i obrazovanja, s ciljem spoznavanja, istraživanja i obrađivanja povijesti svoga užeg kraja, grada i otoka Paga, posegnuo za diplomatičkim vrelima i na svoj ih način iskoristio i predstavio u svojim djelima.

1 Marko Lauro Ruić bio je paški notar i kotarski sudac, ninski kancelar i plemić, padovanski doktor obaju prava, kanonskog i civilnog.

2 Upravo je Ruićevo školovanje znakovito i zaslužno za njegov odnos prema arhivskoj građi. U svakodnevnom poslu susretao se s raznolikim spisima, pa je i kao istraživač prošlosti svoga otoka i grada znao vrijednost upravo diplomatičkih dokumenata. Ruiću, pravniku, oni imaju značenje vjerodostojnih svjedočanstava o nekom pravnom činu, ali mu za spoznaju prošlosti služe kao povijesna vrela prvoga reda. U tim se dvama pravcima kretao Ruićev interes, a krajnji je rezultat pozamašan opus od tri glavna djela nastala sasvim, ili većim dijelom, na temelju diplomatičke građe.

3 Na prvome mjestu svakako se nalazi Ruićevo najopsežnije djelo, koje je imalo i svoju raniju inačicu. Naime, Ruić je najprije napisao djelo u jednom svesku pod naslovom Osservazioni Storiche sopra l'antico stato civile et ecclesiastico clella cittä et isola di Pago o sia dell'antica Kessa. Estratte da diversi autori, diplomi, privilegi et altre carte si pubbliche come private e scritte da Marco Lauro Ruich. J776,

4 a nakon toga piše svoje kapitalno historiografsko Danas se njegova djela u rukopisima nalaze u Državnom arhivu i Znanstvenoj knjižnici u Zadru, kao i u Arhivu HAZU u Zagrebu, te u nekim drugim knjižnicama po dalmatinskim gradovima bilo kao autografi, bilo kao prijepisi. Svi istraživači paške povijesti koristili su se njima upravo zbog sakupljene građe. M. Suić, Pag : Uz. 5J0-tu obljetnicu osnutka novog Pag. Zadar : Izdanje paške općine, 1953., str. 87-88, navodi sedam Ruićevih rukopisnih djela kojima se koristio pri pisanju svoje knjige te kaže da »ovi rukopisi sadrže nekoliko dokumenata iz njemu savremenih arhiva, koji su danas izgubljeni i u tome je najveća vrijednost Ruićevih djela; inače su to od reda opširne kronike uz mnogo polemičkih refleksija.« Najvažnija Ruićeva djela koristila je i N. Klaić u radu: Paški falsifikati. Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Historijska grupa. (Zagreb). 1(1959), str. 15-63. Inače najpotpuniji popis donosi: Katić Piljušić, M. Rukopisna ostavština bilježnika i povjesničara Marka Laura Ruića. Radovi Zavoda z.a povijesne znanosti HAZU u Zadru. (Zagreb-Zadar). 46(2004), str. 307-324. 2 O životu i djelu M. L. Ruića nema puno podataka, ali ih je sve sakupio, obradio i objavio Granić, M. Pažanin Marko Lauro Ruić (1736-1808). Zadarska revija (Zadar). XXIX, 4(1980), str. 307-317. Ovaj rad putokaz je istraživačima svih segmenata djelovanja Pažanina Ruića. No, budući da nakon znanstvenog skupa održanog 1996., koji je potaknuo istraživanje života i djela M. L. Ruića, nije izašao zbornik radova pojavili su se u raznim časopisima - uz već navedeni rad M. Katić Piljušić još neki prilozi. Vidi: Pederin, I. Paški povjesničar Markolauro Ruić (1

736.-1808.) i tradicija mletačke reformske uprave. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci. 43/44(2001/2002), str. 289-301; Palčić, I. Znameniti Pažani : Marko Lauro Ruić. Glasje : časopis za književnost i umjetnost. 7, 1314(2003/2004), str. 352-357; Granić, M. Paški grbovnik. Split

: Književni krug, 2002. 3 U ovom radu nećemo razmatrati svu rukopisnu Ruićevu baštinu utemeljenu na diplomatičkoj gradi jer su neki rukopisi prethodili zamašnijim i dovršenim Ruićevim djelima, pa uzimamo u razmatranje ono što je posljednje izašlo iz Ruićeva pera. 4 Rukopis se nalazi u knjižnici Državnog arhiva u Zadru, sign. 15 001, Rkp. 34. Vidi: Granić, M. Pažanin Marko Lauro Ruić (1736-1808), str. 313, bilj. 63a; Katić Piljušić, M. Rukopisna ostavština bilježnika i povjesničara Marka Laura Ruića, str. 309, 316-317.