ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)
Strana - 200
radi upoznavanja šire zajednice s radom reda, te sa svrhom čuvanje pamćenja unutar Kongregacije. Sadržaj dnevnika čitao se unutar Kongregacije tijekom večernjih okupljanja, da bi se različiti ogranci međusobno bolje upoznali, a bio je uvršten i u anale kojima se zajednica predstavljala javnosti i putem te forme čuvala kolektivno pamćenje. Dnevnici su ukinuti ne samo zbog ocjene da se radi o (anakronom) obliku kontrole unutar zajednice, već i zbog niza praktičnih razloga: misije su postajale vremenom malobrojnije i temeljene na individualnom radu, a istodobno je u njima nestala čvršća hijerarhijska struktura. Vremenom se rad sestara sve više integrirao u rad drugih ustanova (škola, bolnica i si.) koje ga onda i same prate putem svojih sustava poslovodstva i spisovodstva. Robert C. Fischer u opsežnom članku »Bakina pripovijest«: usmena tradicija, obiteljsko pamćenje i tajanstveni rukopis (»The Grandmother's Story«: Oral Tradition, Family Memory, and a Mysterious Manuscript), 107-130, opisuje svoje iskustvo istraživanja podrijetla, te autentičnosti i pouzdanosti anonimnog rukopisa koji je otkrio ne znajući ništa o njegovoj provenijenciji, tj. autoru, ali zainteresiravši se zbog obiteljskog prezimena Fischer koje se u dokumentu spominje. Radilo se o anonimnom zapisu jedne gotovo nepismene osobe (u izvornome tekstu uopće nema interpunkcije), ispostavilo se kasnije njegove bake, u kojemu ona opisuje povijest obitelji, tj. svojega djeda i bake, lojalista Lewisa Fischera i Mary Barbare Tili, te opisuje njihov dolazak u provinciju New Brunswick 1783. godine, u tada još potpuno divlji krajolik u kojem će kasnije nastati glavni grad provincije, Fredericton. Rukopis je nastao prema kazivanjima koje je njegova baka čula od svojih roditelja u razdoblju prije 1841. godine, a zabilježila gaje tek između 1879. i 1886. godine. Svojim istraživanjem autor je sravnio njezinu pripovijest s tiskanim izvorima, drugim arhivskim dokumentima i privatnim zabilješkama različitih osoba, da bi došao do zanimljivih zaključaka o nesumnjivoj vrijednosti usmene (oralne) tradicije koja značajno doprinosi slici o događajima iz prošlosti, a u ovome konkretnom slučaju, dakako, i povijesti obitelji Fischer. I konačno, prije završnih rubrika s prikazima knjiga, izložbi i sličnog, nalazi se članak Michaeal Attasa Povećanje čitljivosti dokumenata uz pomoć metode spektroskopskog snimanja (Enhancement of Document Legibility Using Spectroseopic Imaging), 131-145, koji opisuje kako je metodom spektrografije učinio čitljivim tekst dviju povijesnih pergamena na kojima su nastupila različita oštećenja, od izblijedjele tinte do stopljenosti znakova s crtama u podlozi i nečitljivosti znakova zbog ispravaka učinjenih na njima tijekom vremena. Čitav svezak Archivarije br. 59 (proljeće 2005) posvećen je upoznavanju s arhivskom službom Quebeca, te s arhivističkim razmišljanjima u ovome dijelu Kanade koji je frankofon i u kojemu na francuskom jeziku izlazi arhivistički časopis Archives. Zbog toga su odatle, ali i iz znanstvenih publikacija - radova s kongresa Arhivističkog društva Québeca, te kolokvija Interdisciplinarne grupe za arhivistička istraživanja (Groupe interdisciplinaire de recherche en archivistique:
