ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 199

ra (federal deportation or headquarter (HQ) case files) nastalog u programu useljavanja, da bi na kraju nastojala pomiriti ta dva stajališta na način kojim neće biti ugrožena neovisnost arhivista. Ona ponajprije objašnjava institucionalni okvir rada (kontekst) na području useljavanja i pitanju deportiranja u kojemu je postojala neovisnost tog sustava od pravosuđa sve do polovice 1950-ih kada je osnovano Prizivno vijeće za imigrante (Immigration Appeal Board). Gradivo je preuzeto u Državni arhiv Kanade tijekom 1990-ih, pa je tada poduzet i postupak vrednovanja, na masi koja je obuhvaćala 440 d/m dosjea (s 3-300 listova u svakome od njih). Ideja vodilja vrednovanja bila je temeljena na pretpostavci da deblji dosjei ukazuju na kompliciranije slučajeve u kojima je postojao složeniji administrativni postupak. No, zbog nedostatka sredstava izlučivanje nije provedeno do 2000. godine kada je autorica napustila Državni arhiv, pa je gradivo odlučila iskoristiti za svoj doktorat iz povijesti, odabravši temu vezanu uz probleme ženskih imigranata. Radom na temi suočila se s novim spoznajama vezanim uz ovu dokumentaciju. Uočila je da ne postoje zaokružene statistike o ženama imigrantima, te da je statističke podatke moguće rekonstruirati tek iz drugih dijelova dokumentacije. Uočila je i da bi izlučivanje prema kriteriju debljine dosjea u mnogome okrnjilo njezin u uvid u problem ženskog useljavanja, jer su, primjerice, imigrantice iz pojedinih skupina, kao što su useljenice s Kariba, u načelu odbijane, zbog navodne nemogućnosti da se prilagode klimatskim promjenama. S obzirom na ovakve i slične propuste koji nastaju jednostranom metodologijom, ali ujedno i nemogućnošću arhivista da temeljito upoznaju sve nijanse rada stvaratelja, ona moguće rješenje vidi u suradnji multidisciplinarnih timova. Rubrika Kontrapunkt donosi rad Jacquesa Grimarda Vrednovanje programa i arhivska djelatnost: ocjena rada arhiva i arhivskih postignuća (Program Evaluation and Archives: »Appraising« Archivál Work and Achievements), 69-87, u kojemu on, pregledom literature, pokazuje da i arhivsku djelatnost, kao i sve ostalo, ocjenjujemo temeljem niza različitih pristupa. Osvrće se na kriterije, mjerenja i indikatore - za aktivnosti, proizvode i usluge. Autor je mišljenja da arhivisti trebaju razviti vlastita znanja i metode za ocjenu kvalitete programa, te dalje ispitivati i razvijati teoriju i metodologiju i poticati istraživanja na tom području. U rubrici Proučavanje dokumenata (Studies in Documents) Elizabeth Yakei, Člankom Čitanje, izvještavanje i pamćenje: slučaj dnevnika sestara iz Maryknolla (Reading, Reporting and Remebering: a Case Study of the Maryknoll Sisters' Diaries), 89-130, prikazuje kontekst nastanka i različite aspekte vođenja dnevnika o svakodnevnom životu pripadnica misionarskog reda sestara sv. Dominika Kongregacije bezgrešnog začeća iz Maryknolla, kao specifičnome dokumentarnom obliku koji čini bitan dio spisovodstva ove zajednice. Red postoji od 1912., a priznat je od 1920. godine. Njegovim statutima i pravilima, sve do Drugoga vatikanskog koncila, bilo je propisano vođenje dnevnika unutar svake regionalne zajednice, sa svrhom izvještavanja matične kuće, dapače čak i sa svrhom objave,