ARHIVSKI VJESNIK 49. (ZAGREB, 2006)

Strana - 198

ljitije povijesno poznavanje stvaratelja i njihovih funkcija unutar kojih se može kvalitetnije pratiti kontinuitet serija, bez obzira na institucionalne promjene. Slične promjene nastupile su i u radu s elektroničkim zapisima, gdje se pokazala potreba za arhivistima koji će znati analizirati razvoj kontekstualne provenijencije zapisa, metapodataka i povijesti dokumentarnih oblika, te na području makrovrednovanja, kod kojega je također potrebno dobro poznavanje razvoja funkcija i struktura, dokumenata i spisovodstva. Nesmith, dakako, ne izostavlja napomenuti da jačanje veze između arhivista i povijesti, kao i solidnije povijesno obrazovanje kanadskih arhivista, ima poticaj u općem rastu interesa za povijest i povijesna istraživanja. Taj interes proizlazi i iz svijesti o nedostatnoj povijesnoj obrazovanosti Kanađana i društvenim problemima koji se pojavljuju zbog toga, a svoj odraz ima u radu različitih organizacija koje promiču povijest, u postojanju posebne, za povijest specijalizirane, kanadske TV-tvrtke (History Television) te u dostupnosti genealoške građe na internetu. Sljedeći je članak Odgovornost, povijest i arhivi: sukobljeni prioriteti ili povezane različitosti (Accountability, History, and Archives: Conflicting Priorities or Synthesized Strands?) Johna M. Dirksa, 29-49, u kojemu se istražuje odnos između različitih poimanja arhiva, s naglascima na povijesti, pamćenju, te javnoj odgovornosti i transparentnosti arhivskoga gradiva. I dok ovi pojmovi predmnijevaju različita tumačenja arhiva i arhivskoga gradiva, tj. dokumenata koji se smatraju arhivskima, Dirks ukazuje da bi ovako različite interpretacije trebalo ujediniti u kontekstu arhivskih zadaća. On nam tumači kako je došlo do razvoja pojedinih shvaćanja i poimanja arhiva, odakle dolazi naglašeno inzistiranje na javnoj odgovornosti i transparentnosti, te ukazuje na postmodernističke teoretičare koji smatraju ovakvo shvaćanje previše birokratskim i skučenim. Ono arhive udaljava od trajnijih pojmova - pamćenja, povijesti, nasljeđa. Autor ukazuje na potrebu povijesne odgovornosti (historical accountability), u čijem kontekstu jučerašnje organizacije i ustanove te njihovi dokumenti postaju odgovorni za aktivnosti koje se odvijaju u sadašnjosti, u moralnome, a katkad i u pravnome smislu. Ideja povijesne odgovornosti povezuje javnu odgovornost i transparentnost rada stvaratelja i njihove dokumentacije s poviješću i pamćenjem, otvarajući nove mogućnosti za arhive i stvarajući za njih prostor u kojemu će ponovno biti važan čimbenik društva, kako to kaže J. Dirks. Ellen Scheinberg, u članku s naslovom Dvije perspektive iste stvari: istraživanje saveznih spisa u predmetima deportacije (Two Perspectives on the Same Source: an Examination of Federal Deportation Case Files), 51-67, na živopisan način prikazuje dva aspekta svojega profesionalnog iskustva na vrednovanju i izlučivanju gradiva nastalog radom saveznih organa nadležnih za deportaciju imigranata - onoga od kojega je krenula kao arhivist, a potom uključuje ono što je u gledanju na to isto promijenilo njezino stajalište povjesničara, budući da je pristupila izradi doktorske disertacije na gradivu federalnih deportacija tzv. stože-