ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 57

znanstveniku, stručnjaku i pedagogu koji je udario temelje etnološke znanosti u nas te jednom od najboljih poznavatelja praslavenske i slavenskih kultura uopće. Milovan Gavazzi rođen je u Gospiću 18. ožujka 1895. od oca Artura

3 i majke Katarine rod. Lovrić. Srednju je školu polazio na Sušaku i u Zagrebu, gdje je 1913. maturirao. Filozofiju i kroatistiku povezanu sa studijem slavenskih jezika i kultura studirao je na Zagrebačkom (sedam semestara, 1913.-1917.), a slavenske jezike, starine i folklor na Praškom sveučilištu (posljednji semestar 1917.). Ispite za srednjoškolskoga profesora položio je 1918. i 1919., a 1919. na Zagrebačkom je sveučilištu i doktorirao tezom Ritmika hrvatskih narodnih pjesama. Od 1918. radio je kao nastavnik na učiteljskoj školi u Zagrebu, odakle je tri godine poslije, na poticaj ravnateljstva Etnografskoga odjela Hrvatskoga narodnog muzeja u Zagrebu, najprije dijelom, a zatim i potpuno pridijeljen tomu muzeju za koji je već prije prikupljao gradivo. Za kustosa je imenovan 1923. U svrhu daljnjega usavršavanja i samostalnoga znanstvenog rada, posebno na području slavenske etnografije, dobio je stipendiju za studij u Pragu 1925./1

926., stječući znanja u sveučilišnim institutima toga grada te muzejima Berlina, Hamburga, Krakowa i Beča. Godine 1926. predložen je za izvanrednoga profesora etnologije s etnografijom na Filozofskom fakultetu, ali je imenovan 1927., tek nakon ponovnoga prijedloga. Tu je nakon neuspjeloga pokušaja Petra Bulata

6 da osnuje etnološki studij iznova ustrojio studij etnologije, koji je pored proučavanja hrvatske obuhvatio i proučavanje kultura drugih europskih i izvaneuropskih naroda. Tri godine poslije (1930.) imenovan je redovitim profesorom. Na studiju je potaknuo široku stručnu, skupljačku i izdavačku djelatnost, a iz toga vremena datiraju i početci etnografske kinematografije i kartografije.

7 Od 1935. do 1939. Gavazzi je uključen u sukob s Ivom Franićem Požežaninom,

8 kojega je 1935. službena beogradska politika postavila za upravitelja Etnografskoga muzeja u Zagrebu bez stručnih kvalifikacija za to mjesto, na kojem je do tada bio Božidar Širola,

9 poznati muzikolog i skladatelj. Slučaj je dobio epilog nakon četverogodišnje polemike, tijekom osnivanja Banovine Hrvatske 1939., kada je Franić smijenjen s dužnosti upravitelja muzeja, a na njegovo je mjesto 5 Artur Gavazzi (1861.-1944.), geograf, profesor na Zagrebačkom, Beogradskom i Ljubljanskom sveučilištu. 6 Petar Bulat (1899.-1945.), etnograf i leksikograf, od 1925. profesor etnologije i etnografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1928. profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu. 7 Novak, Vilko: Življenje in znanstveno delo Milovana Gavazzija, Traditiones: zbornik Instituta za slovensko narodopisje 21, Ljubljana, 1992., str. 163-184; Belaj, Vitomir: Milovan Gavazzi, sein Leben und Werk: Hommage anlässlich seines hundertsten Geburtstags, Studia ethnologica Croatica, sv. 7/8, Zagreb, 1995./1996., str. 7-22. * Ivo Franić Požežanin (1886.-1945.), pisac i etnolog, djelatnik Glavnoga ravnateljstva državnih željeznica (1919.-1932.) i ravnatelj Etnografskoga muzeja u Zagrebu (1935.-1939 ). Božida Širola (1889.-1956.), skladatelj i muzikolog, kustos i ravnatelj Etnografskoga muzeja i administrativni direktor Muzičke akademije u Zagrebu (1935.-1941.).