ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 52
c) Matične knjige i njihova upotreba u druge svrhe Sasvim neočekivano jedna je matična knjiga poslužila župniku i kao dnevnik, prvorazredni povijesni izvor. Primjer je matična knjiga krštenih župe Orašac u Dubrovačkom primorju u, koju je župnik don Miho Radilović 1806. upisao svoj ratni dnevnik pod naslovom Memoria delle cose successe nel 1806. Dnevnik je dragocjen izvor podataka o ratnom sukobu velikih sila Rusije i Francuske na teritoriju Dubrovačke Republike, posebno za područje Dubrovačkoga primorja. 25 Primjer popisa stanovništva u Dubrovačkoj Republici proveden 1673./74., 6-7 godina iza katastrofalnoga potresa 1667., pokazuje čemu još mogu služiti matične knjige. 26 Dubrovački Senat zatražio je od župnika da izrade popis stanovništva, jer je točne podatke o stanovništvu imala jedino crkva, a svećenici, kao pismeni, jedini su bili u stanju voditi matice, kako u Dubrovačkoj Republici, tako i drugdje. Popis iz 1673/74. nije prvi koji je Senat Dubrovačke Republike izvršio tijekom svoga dugog postojanja, ali je prvi sačuvani. On je ujedno i prvi i jedini opći popis stanovništva, koji je dubrovačka vlada raspisala za cijelo područje svoje države. Ako je vjerovati kroničarima, najstariji je djelomični popis onaj iz 1323., u kojem su popisani svi muški podanici između 15. i 70. godine života. Nedostatak je popisa iz 17. st. neujednačenost. Tako su neki župnici, da bi zaštitili svoje vjernike, dopisivali »povero, poverissimo«, jer nisu znali u koju svrhu državi treba popis. Iz toga popisa saznaje se da je bilo dosta udovica u Dubrovačkoj Republici. U 12 župa za koje se donose podatci o udovicama, saznajemo da ih je bilo ukupno 226. Samo u župi Gruda u Konavlima od 400 žena 89 je udovica, skoro 1/4. Župnici su se uglavnom služili matičnim knjigama za ovaj popis stanovništva, a tek je poneki obilazio domaćinstva. Zaključak Odredbama Tridentskoga koncila Katolička se crkva obvezala voditi matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. Osim što prate građansko stanje pojedinaca, matice su bogato vrelo za povijesna istraživanja (demografije, crkve, medicine i dr.). Dubrovačke matice, naravno, služe ponajprije kao izvor za demoCjelovit prijepis Radiiovićeva dnevnika objavljenje u: Čučić, Vesna: Posljednja kriza Dubrovačke Republike. HAZU. Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku; Matica hrvatska Dubrovnik, Zagreb-Dubrovnik, 2003., str. 253-258. Obično se uzima da povijest suvremenih popisa stanovništva počinje 1749. u Švedskoj, odnosno 1790. u SAD-u te 1801. u Francuskoj i Engleskoj. Dakle, popis stanovništva u Dubrovačkoj Republici prednjači pred gore spomenutima. To je još jedan dokaz visoke civiliziranosti i odlične organiziranosti višestoljetne neutralne dubrovačke države, koju je njezino vješto vođenje vanjske politike održalo skoro cijelo tisućljeće. (Šundrica, Zdravko: Popis stanovništva Dubrovačke Republike iz 1673/4. godine. Arhivski vjesnik II (1959), str. 419-456).
