ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 19
zbog svekolikih mogućnosti informatičkoga medija u kojem su evidencije kreirane. Naime, budući da su postojanje različitih mogućnosti pretraživanja te uspostava veza među upisanim odrednicama u informatičkom mediju maksimalni, vođenje se kartotečne evidencije više i ne predviđa. Dapače, ono je u praksi napuštano već i prije, od 1990-ih, ovisno o tom kako je koji arhiv nabavljao informatičku opremu i u nju unosio svoje evidencije, tj. ovisno o mogućnostima svakoga pojedinog aplikacijskog programa koji je rabljen kao podrška tim evidencijama. Novim se propisima određuje samo vođenje evidencije stvaratelja te evidencije imatelja gradiva, no one su, u odnosu na prethodni neverificirani propis, znatno proširene u svojim odrednicama. Proširenje je izvršeno upravo podatcima koje u opisu stvaratelja gradiva (pravne ili fizičke osobe, tj. obitelji) predviđa arhivistička norma ISAAR(CPF). Za razliku od prethodne, neverificirane upute, dodani su još sljedeći elementi opisa: promjene sjedišta stvaratelja, vrijeme djelovanja stvaratelja, povijest stvaratelja, organizacijski ustroj i veze (prednik, sljednik, više-niže tijelo itd.). Normirani arhivistički zapis stvaratelja zapravo već svojom strukturom daje čitav niz informacija, 10 a napose to čini uputnicama na gradivo bilo koje razine opisa te na druge moguće izvore informacija, bez obzira je li riječ o drugim stvarateljima, imateljima ili nekim drugim izvorima (muzejskim, bibliotečnim, mrežno publiciranim tekstovima i dr.). Povijest nastanka i promjene arhivistički normiranoga opisa stvaratelja (ISAAR/CPF) Djelujući oko izrade normizacije unutar arhivske struke, arhivistička je zajednica shvatila važnost ne samo osnovne norme, tj. one za opis arhivskoga gradiva kao norme o predmetu vlastite struke i znanosti, izražene u obliku većega ili manjega broja odrednica unutar nekoga elementa opisa, već je shvaćena i važnost da se odrednice pojedinih elemenata opisa, kao jedinice koje tvore opisnu obavijest (što i jest osnovni cilj), primjereno prikažu. Kako je navedeno u uvodu, najvažniji među elementima opisa svakako je onaj o stvaratelju i kontekstu zapisa. Normirani opis stvaratelja može se tako smatrati nekom vrstom normiranoga zapisa, koji se sastoji od normirane odrednice (naziv/ime) povezane s drugim obavijesnim elementima, koji ili opisuju sadržaj te odrednice ili upućuju na druge normirane odrednice. Prema Lasić-Lazić, J.: »Informacija, u odnosu na podatak, sadrži veću količinu elemenata koji smanjuju neizvjesnost«, vidi: Znanje o znanju, Zagreb, Filozofski fakultet, Odsjek informacijskih znanosti, str. 39; iz toga proizlazi da analizom podatka dobivamo informaciju. Odnosno, sami podatci gola su datost, znanje koje nam, ponekad, bez obrade nije od koristi. Prema Smjernicama z.a korištenje elektroničkih informacija - DLM Foruma Europske zajednice (DLM - DocumentLifeyicte Management): »Informacija je neka indikacija ili događaj, stavljen na znanje nekoj osobi ili skupini. Podatak je osnovna jedinica informacije.«, Hrvatski državni arhiv, 1999., str. 11.
