ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 170

Zbog nesposobnosti, kapitulantstva i izdaje u redovima višega vojnog vodstva vojska nije mogla pružiti ozbiljniji otpor agresoru. Kraljevina Jugoslavija i njezine oružane snage doživjele su potpuni slom. Već 15. travnja 1941. kralj i vlada pobjegli su u inozemstvo, a 17. travnja 1941. njezini su opunomoćenici potpisali u Beogradu bezuvjetnu kapitulaciju. Država je podijeljena između pobjednika: "Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. U Bačkoj, Baranji, Međimurju i Prekomurju Hortijeva je Mađarska odobrenjem nacističke Njemačke uvela vojnu, zatim i civilnu upravu, a 16. prosinca 1941. anektirala navedena područja. Talijani su 18. svibnja 1941. anektirali Sušak sa zaleđem (tadašnji sušački, kastavski, čabarski i dio delničkoga kotara) i sve otoke Hrvatskoga primorja (osim Paga) i priključili ih tzv. Riječkoj pokrajini. Istoga dana anektirali su Dalmaciju od Splita do Novigradskoga mora, gotovo sve dalmatinske otoke (osim Brača, Hvara, Šćedra i otoka Dubrovačkoga primorja) i područje Boke kotorske, formirajući Guvernatorat (Governo della Dalmazia). Od preostaloga dijela teritorija Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Srijema nacistička njemačka i fašistička talijanska vlada stvorile su Nezavisnu Državu Hrvatsku. Kada su 22. lipnja 1941. armije nacističke Njemačke napale SSSR, Politički biro Centralnoga komiteta Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) istoga je dana održao sastanak i uputio proglas narodima Jugoslavije, pozvavši ih na ustanak. Na čelu ustanka bio je generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito (1892.-1980.).' Općenito Sve pruge koje su rabile jedinice Narodnooslobodilačke vojske (NOV) imale su vrlo nestalni karakter, što je ovisilo o vojnim akcijama, odnosno o zauzimanju ili gubitku određenoga teritorija. A to se događalo vrlo često. Sa zauzećem određenoga teritorija, kada god bi se ukazala prilika, pa makar i na kraćim relacijama i za kraće vrijeme, željeznice su popravljane i rabljene za potrebe NOV-a. To je trajalo sve do gubitka navedenoga teritorija. U Bosni (teritorij Nezavisne Države Hrvatske - op. a.) na području pod nadzorom NOV-a željeznice su s manjim prekidima rabljene tijekom cijeloga rata. Na području oko Drvara, sve do kraja rujna 1941., rabljene su pruge od Drvara do Oštrelja i do Srnetice te od Srnetice do Dravskoga i Mliništa, kao i veći dio mreže šumskih željeznica u dužini od preko 200 km. Nakon ponovnoga preuzimanja Drvara u srpnju 1942., uspostavljen je i željeznički promet; od kolovoza 1943. uspostavljen je promet na pruzi Bugojno-Donji Vakuf, a nešto poslije i na pruzi prema Drvaru. Te su pruge odigrale veoma važnu ulogu, naročito u zimskom razdoblju 1942743., jer su omogućile čvršće političko-ekonomsko i vojno 1 Vojna enciklopedija, br. 6. Izdanje Redakcije vojne enciklopedije, Beograd, 1964., str. 107-109.