ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 147

14. veljače 1798. izdanje ukaz o osnivanju Mjesnoga starješinstva Makarske.

3 Izdao ga je grof Raimondo Thurn obnašajući dužnost prvoga gubernatora pokrajine Dalmacije za prve austrijske uprave. U tekstu nema, kao ni drugdje u literaturi (Maštrović, Beuc), ukaza pobliže definiranoga teritorija što ga obuhvaća Mjesno starješinstvo Makarske, osim što znamo da na zapadu graniči s Mjesnim starješinstvom Omiša, na istoku s Mjesnim starješinstvom Imotskoga, na jugu s teritorijem Metkovića, a s morske strane s Mjesnim starješinstvima Hvara, Brača i Korčule. Mjesno starješinstvo Makarske djeluje do kraja 1806., nakon čega su Francuzi proveli novu upravnu podjelu pokrajine Dalmacije. 2. Mjesna starješinstva 2.1. Djelokrug, funkcije i područje djelatnosti Prije spomenutim ukazom grofa Raimonda Thurna od 14. veljače 1798. o osnivanju Mjesnoga starješinstva Makarske reguliran je i djelokrug Mjesnoga starješinstva, koje osim upravnih funkcija, odnosno poslova vezanih uz funkcioniranje političkoga i privrednoga života na području Mjesnoga starješinstva te uz zaštitu »imovine i prava svake osobe pojedinačno« (citirano iz teksta ukaza od 14. veljače 1798.), ima i sudsku ovlast prvoga stupnja. Mjesna starješinstva bila su, dakle, prvostupanjska upravna i sudska vlast u Dalmaciji. Sudski poslovi vrše se odvojeno od upravno-političkih. Rektor ili sudac upravitelj vršio je upravno-političke poslove, a prvi sudac prisjednik, uz pomoć drugoga prisjednika, sudske poslove. Mjesno starješinstvo kao prvostupanjski sud mjerodavan je za kaznene predmete i građanske sporove ukoliko vrijednost spora prelazi 20 fiorina ili 240 dalmatinskih lira.

4 S obzirom na običajno pravo u Dalmaciji, uglavnom je zadržana stara ustanova pomirbenoga suda (Giudizio di pace - Giudizio arbitro) i to u mjestima izvan sjedišta mjesnoga starješinstva, no u nekim slučajevima ima ih i u sjedištu. Taj je sud sudio strankama na svom području u sporovima do 25 fiorina ili 60 do 300 dalmatinskih lira,

5 bez prava priziva, i to samo u slučajevima ako bi na to stranke pristale. Suce pomiritelje (Giudici di pace) imenovao je komesar u Zadru. Sporovi su pred tim sudom rješavani konačno, a u slučaju da stranke nisu pristale na besprizivnost, sudio je prvostupanjski sud toga područja, odnosno mjesno starješinstvo. Područje mjesnoga starješinstva, tj. kotara, kako tu jedinicu nazivaju Maštrović i Beuc, dijelilo se na razdjele (riparti), na čelu kojih se nalazio serdar (otud još jedan naziv za tu manju upravno teritorijalnu jedinicu - serdarija). Svaki je razdjel prema potrebi podijeljen u manja područja od jednoga ili nekoliko sela, na čelu kojih se nalazio harambaša, koji je kao pomoćnika imao vodnika i 2 čauša. Čauše, 5 Isto, str. 218-227. 4 Maštrović, Vjekoslav: Razvoj sudstva u Dalmaciji u 19. stoljeću, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1959., str. 36. 5 Isto, str. 37.