ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)
Strana - 140
5. stupanj (comprenhesive stratum) - najširi opseg stručne literature svih vrsta i na svim jezicim. Na temelju ove sheme moguće je izgraditi vlastiti model vrjednovanja i izgradnje zbirke. Svaka bi knjižnica trebala shemu prilagoditi svojim potrebama. Sto to znači? Najprije, svaka će knjižnica imati svoje specifičnosti. Njih treba istaknuti već u fazi definiranja znanstvenih/stručnih područja, prilikom koje se opisuje postojeće stanje zbirke i njezine osnovne zadaće. Pritom se uvijek ima na umu daje »definiranje zadaća knjižnice te izgradnja njezine zbirke najuže (je) povezano, uzajamno ovisno«. 25 Zatim, sve knjižnice neće imati potrebu za svim stupnjevima na svim znanstvenim/stručnim područjima koja obuhvaćaju, već će svoju zbirku oblikovati primjerenim brojem stupnjeva za svako pojedino područje. Nakon što se izradi vlastiti model i nakon što ga uprava arhiva odobri, pristupa se vrjednovanju i izlučivanju građe, odnosno utvrđivanju potreba za građom koja nedostaje. Ovo je faza rada na konkretnom fondu. To znači da će se svaka jedinica građe vrjednovati i potom donijeti odluka ostaje li u zbirci ili ne. Ovdje na scenu stupaju i pravila za reviziju fonda, paralelno s vrjednovanjem zbiva se i uspoređivanje postojećega stanja s onim iz inventarnih knjiga knjižnice, koje sadržavaju podatke o svemu stoje knjižnica ikad imala. Uobičajeno je da se pritom pokaže da je nešto izgubljeno, da neke serije nisu nikad ni bile kompletne, da neki ključni naslovi nikad nisu nabavljeni itd. Rezultat toga bit će poseban popis potreba za nabavkom stare i nove građe. Kad je o arhivskim knjižnicama riječ, treba posebno naglasiti da u njima literatura ne zastarijeva onim tempom kojim zastarijeva u drugim specijalnim knjižnicama. Zato je nužno akvizicijsku politiku usmjeriti ne samo na nabavu nove literature nego i na kupnju starih naslova koji su knjižnici potrebni. Ne treba zaboraviti da se arhivsko gradivo trajno čuva i stalno rabi te daje sva literatura koja ide uz njega, bilo da je riječ o službenim propisima, objavljenim rezultatima istraživanja koja su na njemu prije vođena bilo o ostaloj literaturi o razdoblju njegova nastanka i si., u arhivu uvijek aktualna. Uloga je knjižničara u izvođenju čitavoga posla presudna. On će akcije osmišljavati, organizirati, nadzirati i o njima izvještavati nadređene. Od njegove stručnosti i spretnosti uvelike će ovisiti uspjeh projekta. Zato bi bilo dobro da knjižničar, shodno preporukama iz Competencies for special librarians ofthe 21 xt Century, 26 posjeduje potrebna znanja iz arhivske struke, da dobro poznaje djelatnost arhiva i njegovu ulogu u društvu. Da bi izbjegao zamke preširokoga opsega pojedinih stručnih područja, što se u arhivskim knjižnicama gotovo u pravilu Stielow, F. J., Tippo, H. R., nav. dj. str. 79. 25 Nebesny, T., Švob, M.: Izgradnja knjižnične zbirke u narodnim knjižnicama. Slobodan pristup informacijama u službi kulturnog razvitka, uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Hrvatsko knjižničarsko društvo, Zagreb, 2002., 56-75 (str. 58). 26 Competencies for special librarians of the 21* Century, uredio B. M. Spiegelman. SLA, Washington, 1996, str. 11.
