ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 116

štveni i pravno-politički odnosi, koji utječu na organizaciju cjelokupne gradske uprave i sudstva. Stvaranje sve većih količina raznovrsnije pismene dokumenta­cije, kako one tekuće, tako i one starije, tj. arhivskoga gradiva, dovodi do brige oko uređenja gradskih kancelarija i notarijata. Uporaba gradiva u službene svrhe Riječ je o gradivu nastalom radom komunalnih organa (kneza, kamere, tj. ureda koji se brinuo o prihodima i rashodima općine te komunalnoga vijeća). Komune su nizom mjera nastojale zaštititi tu dokumentaciju, važnu za dokaziva­nje općinskih prava. 1 To potvrđuje niz odredbi u statutima dalmatinskih gradova. Tako Stari statut grada Splita iz 1312. (knjiga II. gl. 61.) propisuje strogi re­žim čuvanja komunalnih knjiga i spisa i notarskih knjiga u posebnom prostoru i čak posebnom objektu - u kuli (in turri). Određuje se da »kula mora imati dva različita ključa s različitim bravama tako da se jednim ključem ne mogu otvoriti obje brave«, a ključeve drže ovlaštene osobe (komunalni blagajnik ijedan od triju sudaca splitske komune). Otvaranje prostorije nije moguće »bez dopuštenja na­čelnika odnosno upravitelja grada« (sine licentia potestatis et rectoris dicte ciui­tatis). Istom odredbom predviđena je obvezna inventarizacija gradiva, odnosno potrebno je zapisati »koliko ima (komunalnih) knjiga i notarskih knjiga« (quot libri et quaterni sunt), i to u tri primjerka (tria inventaria), od kojih po jedan drže dvije gore spomenute osobe, a treći popis neka Tajno vijeće povjeri nekom »poš­tenom i povjerljivom čovjeku«. 2 Inventari su olakšavali režim čuvanja i uporabe gradiva; s druge strane inventari su pretpostavljali i određenu sređenost gradiva. 3 Već je naglašeno da se tek s dopuštenjem načelnika, odnosno upravitelja grada, i uz nazočnost određenih općinskih službenika može ući u spremište sa spisima. Nakon toga, dok se potrebni posao ne obavi, nitko ne smije napustiti spremište, a svi su nazočni dužni paziti da se nije nešto krivotvorilo. Kad se posao završi, dok su svi još nazočni, vrata se kule zaključavaju, a isprava se predočuje načelniku i Kuriji splitske komune kako bi ispitali ima li u njoj ikakve štete za komunu. Da­kle, interesi općine predstavljaju primarni kriterij za odluku hoće li se dopustiti uporaba gradiva ili ne. 4 Odredba iz 1382. (Reformacije gl. 96.) također pokazuje oštar režim propi­san za uporabu gradiva u splitskom statutu. Spomenutom odredbom uređeno je postupanje s gradivom koje se nalazilo izvan gradske kule. Propisano je da zam­jenik gradskoga kneza sa sucima i četvericom plemića, izabranim u gradskom Stulli, B., O pravnom režimu korištenja arhivske građe u Arhivistika i arhivska praksa, studije i prilozi, HDA, Zagreb, 1997., 98-100; ovaj je rad pod istim naslovom prvobitno objavljen u Arhiv­skom vjesniku, Zagreb, 9 (1966), 137-237. " Statut građa Splita. Splitsko srednjovjekovno pravo, (preveo Antun Cvitanić), III. znatno prošireno i temeljito izmijenjeno izdanje. Književni krug Split, 1998., 440-441. 1 Stulli, 107. 4 Statut grada Splita, 440-441.

Next

/
Thumbnails
Contents