ARHIVSKI VJESNIK 48. (ZAGREB, 2005)

Strana - 9

Posljednja dva pravilnika na ovom popisu usmjerena su prema standardizaciji radnih uvjeta u arhivima te utvrđivanju minimalnih uvjeta za smještaj gradiva, kako u arhivima, tako i u pismohranama imatelja, utvrđivanju minimuma opreme te minimalnoga broja i strukture stručnoga osoblja arhiva. Možemo, dakle, konstatirati da su donošenjem navedenih propisa utvrđeni temelji za postojanje i funkcioniranje službe, no rekla bih da nam i dalje nedostaju osnovni kriteriji razvoja. Mislim da utvrđivanjem minimuma nismo osigurali razvoj službe već njezinu stagnaciju. Jedna od osnovnih karakteristika predmeta našega rada, dakle arhivskoga gradiva, jest da je ono neprestano u nastajanju, što je, osim prirodnoga procesa prilagođivanja službe zahtjevima života suvremenoga društva, dovoljan razlog da ova služba itekako mora razmišljati o svom razvoju. Iskustva Državnoga arhiva u Sisku S problemom nedostatka pravih razvojnih kriterija suočila sam se, nastavljajući rad svojih prethodnika, pri pokušaju da u Državnom arhivu u Sisku stvorim prije svega normalne (zadovoljavajuće) radne uvjete i, naravno, zadovoljavajući smještaj za gradivo koje se, zbog nedovoljnoga prostora u Arhivu, još uvijek nalazi kod imatelja, i to nerijetko u neprikladnim uvjetima. Normaliziranje uvjeta rada bilo je moguće samo do određene mjere, koju nam je opet diktirala količina raspoloživa prostora. Pokazalo se daje povećanje radnoga i spremišnoga prostora preduvjet bez kojega ova ustanova ne može na zadovoljavajući način izvršavati sve svoje zakonom utvrđene obveze. Tomu treba dodati da u postojećim radnim uvjetima, koji u potpunosti onemogućuju razvoj ustanove, ne postoji niti mogućnost specijalizacije stručnih djelatnika, što svakako rezultira odlaskom ambicioznijih, na čije su obrazovanje utrošena i financijska sredstva i vrijeme.

4 Napominjem da govorim s pozicije ravnateljice jednoga od najmanjih arhiva u Republici Hrvatskoj, koji zapošljava samo šest stručnih djelatnika (zajedno s ravnateljicom) i koji s obzirom na skučenost prostora kojim raspolaže, čak i uz odobrenje Ministarstva financija i Ministarstva kulture za otvaranje još jednoga radnog mjesta, fizički nema kamo smjestiti novoga djelatnika, a pritom održati barem minimalne radne uvjete. Povelik popis zaduženja koja pred nas, kao i pred sve ostale arhive, stavlja pozitivno arhivsko zakonodavstvo uspijevamo izvršavati između ostaloga i zato što je svatko od nas u stanju raditi bilo koji stručni posao, ukoliko se za to ukaže potreba. U takvim uvjetima specijalizacija doista nije moguća.

5 Pod utrošenim vremenom podrazumijevam vrijeme koje odnosi mentorski rad, nuždan za poučavanje novih djelatnike, a pod utrošenim sredstvima mislim na sredstva koja se izdvajaju za polaganje stručnih ispita i pohađanje tečajeva radi ispunjavanja osnovnoga propisanog preduvjeta koji novi djelatnik mora zadovoljiti kako bi ostvario pravo na rad na neodređeno vrijeme. 5 Problem napredovanja u službi usko je povezan s iznesenim problemom, jer vlastito stručno usavršavanje radi stjecanja zvanja viši arhivist i arhivski savjetnik podrazumijeva mogućnost koncentracije na određene probleme i određene poslove, što bi trebalo rezultirati »objavljenim stručnim i znanstvenim radovima iz arhivske struke«. Uvjeti i kriteriji za napredovanje tema su o kojoj bi se svakako još trebalo raspravljati, možda najednom od narednih savjetovanja ili okruglih stolova!