ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 22

Uvod Govoreći o uredskom poslovanju i njegovu razvoju na području Hrvatske od 1945. do 1958. godine treba odmah napomenuti da sagledavanje toga razvoja nije moguće izvan konteksta FNRJ, jer su u vrijeme centralizirane uprave i unitarnoga sagledavanja društvenih pitanja srodna obilježja i podjednaka razvojna dinamika uredskoga poslovanja prisutni na čitavom jugoslavenskom prostoru. S druge strane upravo zbog manjka objavljenih tekstova koji bi se odnosili isključivo na Hrvatsku primjeri iz drugih republika mogu poslužiti kao dobra ilustracija stanja i razvoja te djelatnosti i na našem području, jer korespondiraju s našim neposrednim iskustvima nastalima u obradi i tijekom uporabe gradiva toga doba. Od 1945. do 1950. godine u Hrvatskoj - kao i u drugim dijelovima Jugoslavije - nije bilo propisa, koji bi odredili jedinstven način rada u uredskim poslovima tijela državne uprave. Uredsko je poslovanje stoga karakteriziralo Šarenilo postupaka i sredstava, poglavito do 1947., odnosno 1948. godine, kad se ipak započelo s postupnim ujednačenjem, ali prije svega s pojednostavljenjem postupanja sa spisima. To se najviše tiče postupaka kojima su spisi razvrstavani za obradu te njihova kasnijega odlaganja u pismohranama, čime se tadašnje uredsko poslovanje počelo približavati onomu stoje bilo predviđeno predratnim Poslovnikom za opće upravne vlasti iz 1931. godine. Iako su formalno ove promjene definirane tek 1950. Uputstvom o uvođenju jednoobraznog djelovodnika za poslove opće administracije, to je Uputstvo zapravo utvrdilo ono što se nakon 1947. ili 1948. godine već provodilo: spisi su odlagani prema tekućem broju urudžbenoga zapisnika, kronološki, bez ikakva složenijega razvrstavanja (prema tematici ili vrsti poslova, ili, pak, prema organizacijskim jedinicama). Uz to je bilo predviđeno i formiranje predmeta prema prvomu broju spisa iz tekuće godine te upotreba tipski ujednačenih obrazaca za urudžbene zapisnike (»nakon iscrpljenja postojećih zaliha«, kako kaže tekst Uputstva). Ovakav isuviše pojednostavljen pristup postupanju sa spisima vodio je nužno reformi opće jugoslavenskoga karaktera, koju je moguće pratiti u razdoblju od 1955. do početka 1958. godine. Iako je modernizaciju uredskoga poslovanja u državnoj upravi trebalo provesti u najširem smislu, u pogledu uređenja zgrada, uvjeta rada u njima, uredske opreme i drugoga, najvažniji dio reforme odnosio se na bolju organizaciju radnih procesa i povećanje efikasnosti uprave te, posredno, na osiguranje zakonitosti njezina rada. Da bi to bilo ostvareno, razvijena je metodologija, koja je uključila analizu drugih sustava uredskoga poslovanja, prije svega u segmentu koji se tiče pojedinih postupaka i rabljenih alata, a naročito načina odlaganja spisa. Nakon provedene analize slijedila je usporedba s postojećim stanjem u tadašnjoj (jugoslavenskoj) praksi, da bi potom dobiveni rezultati i ponuđeni prijedlozi bili podvrgnuti široj raspravi. Čitav je proces zanimljiv