ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 23

svojim opsegom i pokazanom analitičnošću, ali i krajnjim rješenjima, jer su ona donesena nakon brojnih kolebanja i kompromisno su spojila obilježja prijašnjih sustava uredskoga poslovanja sa suvremenim tokovima i novim prijedlozima. U donesenim rješenjima jedno od najvažnijih mjesta ima klasifikacija prema kojoj će spisi biti odloženi u pismohrani (»arhivirani«), oko čega je ujedno bilo najviše nedoumica. Nakon što je reforma provedena utvrđen je sustav postupanja sa spisima, koji se održao zadugo, a u mnogo čemu je na snazi i danas. Naime 1987./1988., kad je u Hrvatskoj provedena sljedeća reforma, zadržana su njegova glavna obilježja (pretežno centralizirano vođenje pisarnice i pismohrane; sadržajna klasifikacija, koja je decimalno strukturirana i jedinstvena za sva tijela državne uprave; urudžbeni zapisnici i kazala kao glavne evidencije, pored kojih su u međuvremenu uvedeni i upisnici upravnog postupka; dodatna podjela spisa prema tajnosti), pa nam je i taj kasniji sustav, kao i sve promjene koje je doživio, lakše razumjeti boljim poznavanjem ovoga koji je definiran 1957./1958.

1 No pored toga, poznavanje uredskoga poslovanja iz ovoga razdoblja, a naročito pitanje klasifikacije spisa, arhivistima gotovo prirodno nameće neka rješenja tijekom rada na sređivanju i opisu pripadajućih fondova. Stanje od 1945. do 1955. i kritičke primjedbe na njega Kako smo već uvodno primijetili, uredsko poslovanje u većini tijela državne uprave, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ostalim dijelovima Jugoslavije, te u saveznoj upravi, neposredno nakon 1945. nije bilo praćeno odgovarajućim propisima, niti je funkcioniralo na jedinstven način, bez obzira je li riječ o postupcima koje ta aktivnost uobičajeno obuhvaća ili o alatima koji se pri tome rabe.

2 O tom govore različiti tekstovi nastali na području Jugoslavije, objavljivani pretežno u časopisima A rhivist i Nova administracija. Budući daje riječ o razdoblju centralizirane uprave i srodnim modelima uredskoga poslovanja, zapažanja iz tih radova, kako ona koja se odnose na područja susjednih republika Slovenije i Srbije, tako i ona koja se tiču rada savezne uprave, bit će posredno mjerodavna i za područje Hrvatske, u kojoj postoji nedostatak objavljenih radova na tu temu. Na stanje 1 Reformom 1987./I988. učinjena su neka poboljšanja i dodani su neki novi elementi, za kojima se pojavila potreba. Najveći je pomak učinjen na području klasifikacije: sadržajna klasifikacija integrirana je s klasifikacijom prema vremenu, a dodana je i klasifikacija prema obliku. Klasifikacijska se oznaka dodjeljuje spisu odmah po primitku ili nastanku i prati ga sve do odlaganja u pismohrani. 2 Postupci su: primanje i pregled pošte, signiranje i uvođenje spisa u evidencije, dostava u rad, tehničko-administrativna obrada, otpremanje pošte, razvođenje spisa, njihova pohrana u pismohrani (tzv. arhivu), a alati koji se pritom rabe jesu: popisi radnih jedinica i njihovih oznaka, oznake pismohrane, tj. registraturne oznake (registratumi nacrti) ili pak klasifikacijski sustavi.