ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)
Strana - 203
vitosti i kakvoći rada u cjelini. Učinkovit sustav kakvoće u arhivima ne može se svesti na postupke i norme, već bi trebao obuhvatiti analizu okruženja, definiciju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, oblikovanje usluga, definiranje i primjenu metodologije za praćenje kakvoće radnih procesa i si. Moguću strategiju razvoja i primjene sustava kakvoće u arhivima pokušao je opisati na primjerima informacijskoga sustava arhiva i akvizicijske politike. Sljedeće izlaganje, Standardi usluga pismohrana - mogućnost arhiva, održao je Zoran Stanković (DARI). Smatra daje tranzicija društva i države u sustav zapadne demokracije dovela do promjena u shvaćanju javnoga sektora, koji je danas shvaćen kao servis koji mora odgovoriti na zahtjeve građana i njihovih asocijacija. Budući da su arhivi dio javnoga sektora, zahtjevi pismohrana sve su veći i opsežniji. Istaknuo je da pismohrane od arhiva traže potpunu informaciju o svim pitanjima vezanim uz arhivsko gradivo, a sve je češće i arhiviranje i postupanje s dokumentima po sustavu usluga ključ u ruke. Budući da pismohrane ne obavljaju svoje dužnosti vezane uz gradivo, postavljen je upit trebaju li arhivi imati aktivniju ulogu i preuzeti njihove poslove ili bi trebalo naloženim mjerama natjerati pismohrane da same izvrše svoje obveze. Zakon je slavio arhive u poziciju da aktivno preuzimaju i ugovaraju poslove. Takva pozicija od arhiva zahtijeva pružanje usluga na određenoj razini: zadovoljavanje određenih tehničkih uvjeta, stručnu ekipiranost i si. Upitno je jesu li arhivi spremni za te izazove. Nakon kratke pauze slijedilo je izlaganje Standardi i postupci u radu restauratorske i konzervatorske službe u arhivu, koje je održala Tatjana Mušnjak (HDA). Naglasila je da se na svim područjima, pa tako i na području zaštite, konzerviranja i restauriranja teži ka standardizaciji, uz nastojanje da se najbolja postojeća postignuća uobliče i dovedu na nivo općeprihvaćenih umijeća i znanja. Taksativno je navela što treba standardizirati kada je riječ o konzerviranju i restauriranju. Mušnjak drži da bi se brojni standardi s drugih područja izravno ili uz sitne izmjene mogli primjenjivati u konzervaciji i restauraciji gradiva. Nadalje, pokrenut je postupak za izradu novih standarda, a prvi sastanak CEN/TC 346 Konzervacija kulturnog dobra bio je najavljen za 21. lipnja 2004. u Veneciji. Svrha CEN/TC jest standardizacija na području definicija i terminologije, metoda ispitivanja i analiza, kao osnove za utvrđivanje svojstva materijala te procesa razgradnje na nepokretnoj i pokretnoj baštini, a također i proizvoda i postupaka za planiranje i provedbu konzervacije, restauracije, popravka i održavanja. Njezino je mišljenje da su standardi za konzervaciju kulturnih dobara jedan od najznačajnijih doprinosa u očuvanju baštine, jer će se njima eliminirati improvizacije, upotreba neodgovarajućih materijala i postupaka, uz istodobno postavljanje visokih kriterija u obrazovanju konzervatora i restauratora kulturne baštine.
