ARHIVSKI VJESNIK 47. (ZAGREB, 2004)

Strana - 204

Deana Kovačec (HDA) u svom predavanju, Standardi i postupci u obradi i zaštiti zbirki fotografija, posebnu je pažnju posvetila fotografiji kao mediju koji je dugo vremena zanemarivan kao primarni povijesni izvor. Potrebu za standardizacijom postupaka u obradi i zaštiti fondova i zbirki fotografija nameće obveza arhiva da svoje fotografske zbirke učine dostupnim istraživačima. Kovačec smatra daje, unatoč tomu što je fotografija postala neizostavan dio života, sama svijest o važnosti fotografije kao dokaza u znanstvenim istraživanjima još uvijek na početku. Do prije nekoliko desetljeća fotografije su zanemarivane (pohrana nije bila optimalna, nisu bile popisane i si.). Naglasila je da fotografske zbirke imaju neke specifičnosti koje pisani dokumenti nemaju, što zahtijeva osnovno poznavanje različitih vrsta i oblika fotografija. U svom daljnjem izlaganju govorila je o načinu nastanka fotografije, o nosačima fotografija, podjeli fotografija s obzirom na polaritet, tehniku i format te o oštećenjima. Svaka zbirka, ovisno o povijesnom fotografskom postupku, tehnici, vrsti ili obliku, zahtijeva drukčije uvjete obrade, čuvanja pa čak i uporabe. Primjerima iz prakse prikazala je različita rješenja HDA u obradi zbirki fotografija i to na trima različitim sređenim fondovima. Prvi je primjer Fond fotografija Agencije za fotodokumentaciju, koji je HDA dobio u sređenom stanju, s tim daje utvrđeno kako je 20% fotografija snimljeno na zapaljivu filmu, drugi je primjer Zbirka kazališne fotografije Mladena Grčevića, koju je zaokružio, sredio i opisao sam autor, a treći Zbirka fotografija Službe državne sigurnosti RSUP SRH, koju je MUP RH predao u rasutom stanju i bez popisa. Na kraju je govorila o zaštiti fotografija i opisu fotografske zbirke. Slijedilo je predavanje Metodologija izrade obavijesnih pomagala za obiteljske i osobne fondove i zbirke u Državnom arhivu u Zagrebu, koje je održala Branka Molnár (DAZG). Ona smatra da samo dosljedno sastavljena i redovno ažurirana obavijesna pomagala omogućuju potpun intelektualni nadzor nad arhivskim gradivom i čine ga dostupnim korisnicima. Važnost obavijesnih pomagala određena je propisima, pa tako čl. 2. Pravilnika o evidencijama u arhivima (NN 90/02) definira obavijesna pomagala kao jednu od evidencija koju su arhivi dužni voditi, a njihova namjena, vrsta i sadržaj preciznije je određena čl. 22. Pravilnika. Nadalje, temeljem čl. 7. istoga Pravilnika obveza je arhiva voditi dosje arhivskih fondova i zbirki, koji na neki način preuzimaju ulogu koju su dosad imali matični listovi fondova i zbirki. Molnar je predavanje upotpunila primjerima iz prakse, naglasivši kako je na izradu i sadržaj obavijesnih pomagala za obiteljske i osobne fondove i zbirki u DAZG utjecala primjena normi ISAD (G). Posljednje izlaganje, Standardi i metoda sređivanja arhivskih fondova uprave iz razdoblja od 1945. do 1953. godine, održala je Ana Holjevac-Tuković (HDA). U svom je izlaganju iznijela osnovna načela arhivske struke pri sređiva-