ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 36

jama (kao što to konačno nalaže i propis, a takva su i međunarodna iskustva, poglavito kanadsko), a također i prema ovlastima i vrstama organizacija. Zašto prema ovlastima i vrstama organizacija? Same po sebi, neke će vrste organizacija određivati njihovu hijerarhiziranost u kategorizaciji (npr. kod ministarstava znamo da ona automatski ulaze u prvu kategoriju - njihova vrsta zapravo determinira njihove funkcije, mada bismo mogli reći da, upravo obratno, njihove funkcije determiniraju njihovu vrstu, no ostanimo, primjera radi, kod onog prvog), pa će tako kategorizacija naizgled ličiti kao daje organizirana prema vrstama stvaratelja, odnosno kao da kategoriziranost ovisi o vrsti organizacije. To nas, kako smo rekli, ne bi smjelo zavarati. To, da nas taj vizualni pristup ne smije zavarati i da nas pri boljem uvidu i neće moći zavarati, vidjet će se po tome što će neki odbor, vijeće ili povjerenstvo (ukoliko budu kategorizirani u prvu ili drugu kategoriju), naizgled beznačajni, biti razvrstani u prvu kategoriju - pa će tamo parirati nekim "očiglednim" prvim kategorijama. U tome se upravo ogleda bit funkcionalne analize stvaratelja: neke funkcije i neke djelatnosti toliko su značajne a nisu obuhvaćene funkcijama i djelatnošću stvaratelja od kojih bi to možda očekivali - daje stvaratelj koji upravo te funkcije i djelatnosti sprovodi, neki odbor, neko vijeće ili neko povjerenstvo, onaj koji će po važnosti društveno drugdje neobuhvaćenih ili primamo neistaknutih funkcija i djelatnosti biti u prvoj kategoriji (npr. Nacionalno povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a Ministarstva zdravstva ili si.). Dakle, već će jedan takav presedan biti dovoljan da poremeti kategoriziranost stvaratelja prema vrstama organizacija - formu djelomično, a principijelno mnogo. Dakle, sumirano, principi kategorizacije bili bi: • Analiziramo i popisujemo stvaratelje - kao nositelje kategorizacije. • U analizi se osvrćemo na njihove djelatnosti i funkcije, djelokrug i vrstu organizacije - počinjući uvijek od djelatnosti i funkcija. • Vrsta organizacije ne određuje nužno i automatsku visoku hijerarhiziranost stvaratelja u kategorizaciji. • Djelatnosti i funkcije određuju hijerarhiziranost stvaratelja u kategorizaciji. • Stvaratelje kategoriziramo u tri kategorije, s time da je naglasak na prve dvije (treća je popraćena evidencijski - nije primamo pod nadzorom, ali se vodi računa o stvaratelju i njegovu gradivu). Spomenimo ovdje, još jednom, daje u domaćim standardima treća kategorija ono stoje u kanadskoj praksi četvrta. Stvaratelji treće kategorije tako predstavljaju samo "odraz" "većih, nadređenih ili roditeljskih ustanova",

29 odnosno, njihove funkcije i djelatnosti samo operativno na nižim razinama provode funkcije i djelatnosti matičnih, odnosno "upečatljivijih" stvaratelja. Government-Wide Plan for the disposition ofRecords, Version 3: 1997, str. 6.