ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 37

Ako ovdje, na koncu, pokušamo izložiti koje su, napokon, razlike domaće "nove" i "stare" kategorizacije, u smislu formalno-pravne definiranosti načela, odnosno razlike definicija, onda vidimo daje stara definicija navodila, odnosno nabrajala vrste organizacija koje treba kategorizirati,

30 dok nova definicija naglašava djelatnosti i funkcije stvaratelja koje treba kategorizirati.

31 Dok je, dakle, kod starih odrednica imatelje trebalo kategorizirati prema vrstama organizacija, nove odrednice kategoriziraju djelatnosti i funkcije stvaratelja. I ako sad još pokušamo odgonetnuti zašto uporno stavljamo navodnike govoreći o "staroj" ili "novoj" kategorizaciji, onda je odgovoru sljedećem: niti je "stara" kategorizacija bila ikako pogrešna i stara, niti je "nova" kategorizacija apsolutno nova i savršeno reprezentna. Riječ je samo o razvoju gdje iz starog iskustva iznalazimo suvremenija rješenja i principe - tek možda bolja. 3. Iskustva na izradi "nove" kategorizacije Problemi pri izradi kategorizacije svode se na osnovno: • Potreba za čestim ažuriranjima - promjene u sustavu državne uprave katkad su toliko česte i radikalne da je zapravo teško održati jednu trajniju kategorizaciju. Naime, čim utvrdimo jedan popis stvaratelja, nakon nekog vremena on više nije potpun ili valjan . • Šturost, nepostojanje ili nemarnost propisa kao jednih od izvora za kategorizaciju. • Pojedine teškoće pri utvrđivanju stupnja kategorije za pojedine stvaratelje (njihova vlastita nedefiniranost: nedefiniranost djelatnosti odnosno funkcija, statusa i si.; nedefiniranost samostalnosti-nesamostalnosti, podređenosti -nadređenosti, trajnosti ili povremenosti u pojavljivanju i si.). • Jednostavna nemogućnost da se zaista utvrdi, odnosno locira postojanje određenoga detektiranog stvaratelja (znamo da postoji, ali ne znamo gdje postoji, postoji li još uvijek) - unatoč evidencijama, propisima i drugim izvorima informacija. • Nehotični propust, odnosno neznanj e da uopće neki stvaratelj postoj i - unatoč evidencijama, propisima i drugim izvorima informacija. • Moguće nezadovoljstvo stvaratelja kategoriziranošću u ovu ili onu kategoriju. • Moguće poricanje stvaratelja da se kod njega nalazi ovo ili ono gradivo. vidi str. 2, 3 ovoga teksta, definicija i razvrstavanje stvaratelja u kategorije prema Uputstvu o vrednovanju registraturne građe, odnosno vidi Uputstvo, odjeljak prvi, točku 4. i odjeljak treći točku 14, NN 33/1987. vidi str. 12, 13 ovoga teksta, definicija i razvrstavanje stvaratelja u kategorije prema Pravilniku o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja arhivskog gradiva, odnosno vidi Pravilnik, članak 2, 5, NN 90/2002.