ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 25

"Nova" kategorizacija: 1. pretpostavlja stvaratelje kao predmet nadzorne politike 2. stvaratelji su primarno organizirani prema djelokrugu, djelatnostima i funkcijama, a tek sekundarno prema vrstama organizacijama 3. ističe zasebno sve bitne stvaratelje bez obzira što su oni supsumirani nekim mjerodavnim stvarateljem - misli se na niže stvaratelje (stvaratelje u sastavu, odnosno djelokrugu viših, osnovnih stvaratelja) 4. eksplicira niže stvaratelje kao predmet nadzorne politike - navodi i stvaratelje koji djeluju u sastavu, odnosno djelokrugu višega stvaratelja, bez obzira što su oni supsumirani pojmom višega stvaratelja, tj. što su oni obuhvaćeni djelokrugom, odnosno što su u sastavu stvaratelja 5. detektira prednike stvaratelja i stranu provenijenciju kod stvaratelja (u rješenju, odnosno popratnom tekstu kategorizacije). II/ Reprezentno inozemno iskustvo u principima i postupcima kategorizacije (kanadska praksa) "Stara" se kategorizacija pokazala nedostatnom i preopćenitom. Njezina su polazišta bila da vrsta organizacije sama po sebi određuje važnost nekoga gradiva za neki budući interes. Eržišnik

5 će zorno, još polovicom 1990-ih primijetiti da su mnogi detalji sa "starom" kategorizacijom ostali izostavljeni i da nam treba nova "ne takva kakva je sada (kao sovjetski model), nego takva koja bi razvrstavanjem - možda i u veći broj kategorija - utvrdila i druge prioritete."

6 Dakle, ono što se predstavilo kao nova potreba, može se predstaviti u sljedećem: prvo, "zaviriti" kod nekoga stvaratelja i vidjeti nema li on u svome sastavu nekoga bitnog stvaratelja koji "zaslužuje" da bude izdvojen samostalno. Drugo, za svakoga stvaratelja vidjeti koje su njegove djelatnosti i, još važnije, koja je njegova funkcija, i treće, vidjeti određuje li bitno ta funkcija, tj. opravdava li kategoriziranost stvaratelja u određenu kategoriju, odnosno opravdava li uopće neku kategoriziranost. Naime, možda je ta funkcija već prisutna u funkcijama njemu nadređenoga stvaratelja ili je možda obuhvaćena djelatnošću nekoga drugog, istaknutijeg, odnosno važnijeg stvaratelja. Kad smo naveli mogućnost da određeni stvaratelj uopće ne bude kategoriziran, onda nismo mislili da je to doslovno moguće, konačno, u stručnom bi smislu to bilo nedopustivo, nego se to odnosilo na određenja da je primarni interes Arhiva 5 vidi Eržišnik, Davorin. Preorijentacija rada u vanjskim službama Republike Hrvatske, str. 53, Arhivski vjesnik, god. 33/1990, Zagreb 1990, Teorija i praksa suvremenog arhivskog fonda, str. 19, studija, Odsjek za nadzor nad pismohranama, Hrvatski državni arhiv, 1995. 6 Eržišnik, Davorin, Koncepcija rada i razvoja službe zaštite arhivskog gradiva izvan arhiva u HDA, studija, str. 5, Odsjek za nadzor nad pismohranama, Hrvatski državni arhiv, 1995.