ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 24
Dakle, osnovna je njezina odrednica bila u tome da su se subjekti kategorizacije birali i razvrstavali prema vrstama organizacija, prema hijerarhiji tih vrsta u upravnoj uređenosti, navodeći pretežno samo nadređene, tj. reprezentne, odnosno "istaknute" organizacije neke vrste (ne i neke niže koje su možda i bile značajne za višu kategoriziranost). Svrstavali su se, zapravo, u dvije kategorije. Popis/Kategorizacija i ovdje prati smjernice Uputstva. Naime, iako se "preliminarna" kategorizacija provodi kroz tri kategorije, konačan Popis/Kategorizacija obuhvaća imatelje prvih dviju kategorija. Tako Uputstvo u trećem odjeljku, točka 17., naznačuje da "izvršno vijeće skupštine društveno-političke zajednice objavljuje popis imalaca prve i druge kategorije u svojim službenim glasilima". Dakle, treća kategorija ostaje evidencijski utvrđena, ali izvan primarnog interesa Arhiva. Takva će praksa, da treća kategorija ostaje evidencijski utvrđena, ali ne i službeno objavljena (u službenim glasilima), ostati i u novoj kategorizaciji. 3 Za treću kategoriju, Uputstvo u trećem odjeljku, u točki 19., kaže još da "arhivi imaju prioritetne obveze prema imaocima prve i druge kategorije u provođenju mjera zaštite njihove arhivske i registraturne građe", ali da "imaoci arhivske i registraturne građe koji nisu dužni predati svoju arhivsku i registraturnu građu nadležnom arhivu, tj. treća kategorija, imaju obvezu čuvati je u sređenom stanju, zaštititi od uništenja i omogućiti njeno korištenje." 4 U čemu će onda biti razlike "stare i "nove" kategorizacije? Temeljno, one su prepoznatljive u sljedećem: "Stara" kategorizacija: 1. pretpostavlja imatelje kao predmet nadzorne politike 2. imatelji su organizirani prema vrstama organizacija 3. ne ističe zasebno eventualne bitne stvaratelje koji su supsumirani pod pojmom imatelja - misli se na niže stvaratelje (stvaratelje u sastavu, odnosno djelokrugu viših, osnovnih imatelja), a koji su morali biti istaknuti kao posebno kategorizirani 4. implicira niže stvaratelje kao predmet nadzorne politike - ne navodi stvaratelje koji djeluju u sastavu, odnosno djelokrugu višeg imatelja, nego se podrazumijeva da su oni supsumirani pojmu imatelja, tj. obuhvaćeni djelokrugom, odnosno da su u sastavu imatelja 5. ne detektira prednike imatelja, niti stranu provenijenciju kod imatelja. 3 vidi Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja arhivskog gradiva, čl. 6., točka 4, NN 90/2002. 4 Uputstvo o vrednovanju registraturne grade, III. odjeljak, Kategorizacija imalaca arhivske i registraturne građe, točka 20., NN 33/1987.