ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 18

stvaratelja pomaknuti jedan korak dalje. Zapravo, i ovaj je postupak odrađen već unaprijed, stvaranjem općega, odnosno kod svakoga stvaratelja posebnoga popisa gradiva s rokovima čuvanja, ali ćemo ga primijeniti nakon makrovrednovanja. Nadalje, sadašnjim postupkom kategorizacije dotičemo još jedan od ciljeva novih propisa. Naime, Pravilnik o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja, kao i prethodno Uputstvo,

8 predviđa objavu prve i druge kategorije u službenim glasilima,

9 ali propisuje i nešto novo, a to je izdavanje rješenja o svrstavanju nekoga stvaratelja u određenu kategoriju. Cilj je dakle naglašavanje obveze (jer je ona stvorena već i osnovnim Zakonom) te općenito senzibiliziranje stvaratelja spram gradiva koje nastaje njegovim radom, jer je na žalost, u priličnoj mjeri nestao osjećaj za opće i kulturno dobro i pripadnost kulturnoj baštini, i nerijetko ga treba potaknuti zakonskom praksom. Što se tiče primjedbi o djelotvornosti i praktičnosti, s obzirom na to da više ne postoje mnogi stvaratelji čije se gradivo još uvijek nalazi na terenu, pa se postavlja pitanje njihove stvarne i pravne identifikacije te pitanje sljedništva, taj bi problem (koji će i dalje ostati, no nadamo se u znatno manjoj mjeri) trebao uvelike riješiti ARHIS. Dakle, program u kojemu će se voditi evidencije vanjske službe nekoga arhiva,

10 i to sukladno normiranom zapisu za pravne i fizičke osobe, kojega predlaže Međunarodno arhivsko vijeće (ISAAR7CPF), a koji će olakšavati kako problematiku predništva, tako i pripajanja, razdvajanja i ukidanja stvaratelja. Glede unosa podataka, nužno je na nacionalnoj razini, dakle s primjenom u svim arhivima, prihvatiti jedno dogovoreno pravilo upisa, za koje procijenimo da najbolje odgovara našim potrebama, i tada ga dosljedno primjenjivati. Smatram, nadalje, iako tema ovoga izlaganja nije operacionalizacija postupka kategorizacije, već naglašavanje njegove svrhe, da valja nešto reći i o potrebi ujednačene kategorizacije, barem u dijelu koji se odnosi na tijela državne uprave i pravosuđa u djelokrugu svih naših državnih arhiva. Naime, budući daje njihova stvarna ovlast zakonom propisana, utjecaj koji time imaju najmanje varira u značenju na nekome području. To, naravno, ne znači da različiti stvaratelji iste upravne razine možda neće biti u istoj kategoriji na područjima različitih arhiva, pogotovo stvaratelji gradske i lokalne samouprave, kojima je ipak dana određena mogućnost organizacijskih varijacija (ovisno ponajprije o njihovoj gospodarskoj snazi), a napose će kategorizacijskih razlika biti kod stvaratelja s područja gospodarstva, prosvjete, kulturnih ustanova, udruga i društava itd. 8 Točka 17-Uputstva. 9 Članak 6. stavak 4. Pravilnika. 10 U Hrvatskoj se za te službe rabe još dva naziva: Odsjek za nadzor nad pismohranama i Odjel za zaštitu arhivskoga i registraturnoga gradiva izvan arhiva.