ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 19
Način na koji bi se ta ujednačenost pratila može biti različit. Kao prijedlog: zadužiti pojedine arhive za kategorizaciju i njezino opisno obrazloženje za pojedine razine upravnih i pravosudnih tijela, a ukoliko bi došlo do odstupanja od većinskoga svrstavanja nekog stvaratelja, dotični bi arhiv dao dodatno obrazloženje. Potrebnim smatram napomenuti i problem kategorizacije fizičkih osoba kao stvaratelja privatnoga arhivskoga gradiva, odnosno nedostatka ikakve metodologije u tom smislu. Na kraju se može zaključiti daje osnovna svrha kategorizacije stvaratelja gradiva pomoć pri definiranju akvizicijske strategije arhiva na području svoje nadležnosti, a ujedno i naglašavanje obveze stvaratelja spram arhivskoga gradiva. Bitno je također pripomenuti daje cijeli postupak kategorizacije, odnosno funkcionalnoga vrednovanja koje mu prethodi, u skladu s danas dominantnom strujom u arhivistici, koja kaže da je svrha vrednovanja sačuvati onoliku količinu gradiva koja čuva optimalnu količinu informacija o tome stoje bilo (o događajima, mjestima, osobama, pojavama), one, dakle, zapise koji najdublje i najpotpunije odražavaju sadašnjost. Summary AIM AND PURPOSE OF THE CATEGORISATION OF RECORDS CREATORS The article presents a short history of categorisation in Croatian archivistics, indicating changes in methods and changes of categorisation's criteria. Three categorisations are analysed: that of Bernard Stulli, who introduced a categorisation of archives in 1970, after that a categorisation of records preservers, prescribed by Instructions on records appraisal from 1987, and finally a categorisation of records creators, which flows from the Ordinance on appraisal, and procedures of records retention and disposal. A text analyses, in more detailed manner, reasons which led to the recent shift, suggesting, on the basis of these reasons, a new methodological approach which will facilitate a procedure of categorisation. A new approach is based on the method of functional appraisal as currently the most popular appraising method in archival community. This method leads to the definition of archival acquisition policy for everyone amongst the archives, what was basically one of the most important purposes of categorisation. According to legal definitions and professional archival literature from the past ten years in most of the countries, a purpose of appraisal is recognized in retaining records of continuing value, and not in their retention for the purpose of historical research or other sholarly or cultural reasons as it was defined before. Even less ap-