ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 169
više ovisno o društvenom sustavu i vanjskim kriterijima područnoga razvoja. Pragmatičnost i zamršena djelatna snaga informacije nesumnjivo su povezane s preinakama u shvaćanju uloge obrazovanja stmčnjaka i populacije. U društvima gdje moć i kapital legitimiraju jezične igre, pokazuje se nekonzistentnost ugovora između države koju legitimizira nacija i nacije koju država obrazuje, dakle obrazovnoga kompleksa države - znanja - legitimacije u njemačkom klasičnom idealizmu. Djelomično u tom smislu, Lyotard objašnjava naredne obrazovne sustave u kontekstu internacionalizacije tržišta ideja i merkantilizacije znanja. To se dogodilo istodobno s procesom kojim je moć nadvladala nacionalne granice, rabila znanje kao taktičko sredstvo i, dobivši kapitalom sveprožimajući značaj, uspostavila nove načine legitimacije primjenom zahtjeva tehničkog učinka. Kapitalom se ne uvjerava, već kupuje, pa je potreba legitimacije ovdje samo uvjetna, s time daje kapitalistički sustav vrijednosti dodatno konfrontirao privatne i korporacijske interese prethodnim metanaracijama. 37 Međutim, treba istaknuti da uporabivost informacije nije taktika isključivo vezana uz socioekonomsko osnaživanje postojećih mehanizama kapitala, nego iskoristiv potencijal pri interpretaciji situacija, stvaranju mnogostrukih kompetencija i daljnjem odlučivanju danas. Arhivi su povezani s užim poimanjem tehnologije koja može učiniti arhivsku informaciju dostupnom većem broju korisnika, ali i s tehnologijom u širem smislu upravljanja institucijama. Postmodemizam odbacuje misao o predvidljivosti proizvedenoga (output), što je bila nužna pretpostavka input/output odnosa. Do sada su arhivi ograničavali svoje proizvodne procese na nekoliko ustaljenih kao što su zadovoljavanje korisnikovih potreba za administrativnom informacijom, objavljivanje izvora za manje znanstvene zajednice i reprezentiranje nacionalnih vrijednosti. Učinkovito, gotovo automatsko postizanje tih ciljeva bilo je osigurano primjerenim upravljanjem matičnim državnim arhivima. Takva tehnologija arhiva opsluživala je privilegirane potrebe modernoga dmštva jednolike birokracije, vjere u pozitivni znanstveni napredak i nacionalnu homogenost. Suvremeno društvo nadilazi ova ograničenja u takvoj mjeri da se arhivistika mora zapitati ne samo kakvu tehnologiju primijeniti, nego i kako interpretirati današnje arhive. Legitimaciju kroz moć nadomješta legitimacija koju je Lyotard nazvao paralogyskom. Ona nije nekakva suprotnost logičkom zaključivanju, nego je proizvod rascjepkanoga znanstvenog sustava koji u nedostatku jedinstvenoga diskursa nudi istodobnost nepodudamih opisnih logija okoline i dmštva. Paradigmom komunikacije i logikom kompenzacija, kapital stječe sve veću znakovnu vrijednost, "Kapital je "velika moć indiferencije". Ona ima moć zanemarivanja svih razlika. Na taj je način izgubljena sva heterogenost jezičnih igara ... Sve je, pak, podređeno jezičnom iskazu unutar igre po pravilima ekonomskih znanosti.", u: Krivak, Marijan. Filozofijsko tematiziranje Postmoderne. Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2000., str. 22. Za problem sukoba interesa u kapitalizmu s prosvjetiteljskom i idealističkom metanaracijom usp. isto, str. 26.
