ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 16
Vjerojatno se u danom trenutku to činilo praktičnijim i jednostavnijim rješenjem, no time smo opet preskočili bit, a to je vrednovanje funkcija. Razlike su dakle nastajale kao rezultati drugačijega metodološkog pristupa samome vrednovanju. Kategorizacija koju propisuje trenutno vrijedeći Pravilnik o vrednovanju predviđa kategorizaciju stvaratelja. Zbog čega je tomu tako? Tri su osnovna razloga: a) Polazimo li od osnovnoga arhivističkoga načela, a to je načelo provenijencije, jasno je da ćemo se koncentrirati na stvaratelje. b) Polazimo li od logičkih premisa, pažljivije promatrajući, jasno je daje gradivo samo usputni proizvod pri vršenju neke radnje, odnosno, ono nastaje samo kad treba dokumentirati neku transakciju ili aktivnost. Prema tomu, logično je da vrednujemo dotičnu aktivnost, a ne ono što sporedno od nje ostaje. Slijedi potom identifikacija društvenoga subjekta koji obavlja aktivnost, a tek nakon toga pristupamo analizi onoga što nastaje kao rezultat te aktivnosti. c) Treći, i ne manje važan razlog, jest činjenica da nas suvremeno gradivo nastalo u elektroničkome mediju prisiljava da se uključimo u početak njegova životnoga vijeka, odnosno, čak i prije toga, da se uključimo u kreiranje upravljanja zapisima. Sve to, naravno, ukoliko želimo da u arhiv dođe gradivo koje želimo te u količini i obliku u kojem želimo, a za stoje nužno koncentrirati se na suradnju sa stvarateljem. Sto se tiče metodologije rada pri izradi kategorizacije stvaratelja, upravo radi gore spomenutoga vrednovanja aktivnosti i radnji, valja se voditi funkcionalnim vrednovanjem. Upravo je navedeni postupak vrednovanja, koji mora zahvatiti u cjelokupni kompleks života nekoga društva, danas i najšire prihvaćen. Osnovna je misao ove metode, koju prate i bogata teorijska razmatranja, 7 da ukoliko želimo za budućnost sačuvati optimum informacija o sadašnjemu vremenu, valja nam ostaviti dokaze o svim bitnim segmentima društva, dakle, njegovim funkcijama. Takovu analizu društvenih funkcija te identificiranje i utvrđivanje njihovih nositelja nazivamo makrovrednovanjem. Time dolazimo do krajnjega cilja ove metode, a to je vrednovanje stvaratelja gradiva koji su nositelji dotičnih funkcija, odnosno, utvrđivanje stupnja njihova društvenom, kulturnom i privrednom životu Republike ili određenoga područja." - navedeno Uputstvo, Uvodne odredbe, točka 4. 7 Cook, M., The Management of Information from Archives, Brookfield, Vermont: Gowcr; Reed, B., Appraising and Selecting, u: Keeping Data, 1986; Ham, F.G., Selecting and Appraising Archives and Manuscripts, Chicago, The Society of American Archivists, 1993; Boles F., Archival Appraisal, New York-London, 1991.
