ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 15

nja vrijednosti od nulte kao najznačajnije kategorije, do četvrte kao najmanje značajne. Svakako, to je još jedan dokaz činjenici koju su zasigurno osjetili svi koji su pokušali definirati kriterije za pristup određenoj kategoriji, a to je spoznaja gotovo o nemogućnosti navođenja eksplicitnih kriterija. Kriteriji vrednovanja koje navodi Stulli, kao stoje poznato, su: a) tvorac arhivskoga gradiva b) vrijeme i mjesto postanka gradiva c) stupanj sačuvanosti i sadržajna fizionomija d) unikatnost i autentičnost e) reprezentativnost f) posebne vrijednosti I iz ovih općenitih kriterija vrednovanja, a još više iz opisnih okvira kategorija, vidljivo je da Stulli kategorizira gradivo, a ne njegove stvaratelje (iako mu stvaratelj, tj. kako on navodi "tvorac", čini jednoga, i to prvoga od šest navedenih kriterija). Riječ je, dakle, o modelu čiji je osnovni temelj, odnosno područje vrednovanja, gradivo. Slijedeća važna kategorizacija unutar razvoja arhivistike na našem području, a koja ujedno predstavlja drugačiji model, bila je ona predviđena i definirana Uputstvom o vrednovanju registraturne građe. Ovaj je podzakonski akt iz 1987. također predviđao vrednovanje gradiva (tada građe), ali ne metodom kategorizacije, već preko lista gradiva pojedinih djelatnosti (danas granski popisi) i posebnih lista (danas posebni popisi), no važna je novina uvođenje kategorizacije imatelja. Naime, arhivski su djelatnici uvidjeli da nije svrhovito istomjerno trošenje energije na sve registrirane stvaratelje i imatelje gradiva, već se pokazala potreba za zakonskim uređenjem odnosa važnosti pojedinih imatelja. Međutim, i ovdje se na neki način kretalo od gradiva, a ne od funkcija, čemu je potvrda činjenica da su kategorizirani imatelji, a ne stvaratelji gradiva. Istina, imatelji (tada imaoci) gradiva, definirani su kao stvaratelji čijim djelovanjem nastaje arhivsko gradivo, no pristup kategorizaciji zapravo je kompilacija vrednovanja i gradiva i funkcija samih stvaratelja.

6 I. kategorija - građa istaknute reprezentativnosti za nacionalnu arhivsku cjelinu odnosno za nacionalna fundamentalna istraživanja, a posebne je vrijednosti; II. kategorija - građa od vrijednosti za šira područja, tj. za makroregije Hrvatske, odnosno za šire i važnije oblasti istraživanja, a njezine su najznačajnije vrijednosti u bitnome sintetizirane u građi 0. i 1. kategorije; III. kategorija - građa manje vrijednosti, od značenja za pojedine uže regije Hrvatske odnosno za manje važne oblasti istraživanja, a kojoj je značajan obim vrijednosti i u detaljima sadržan u građi 0. do 2. kategorije; IV. kategorija - grada male i sporednije vrijednosti, koja služi za širu ilustraciju onoga stoje kao bitno i tipično za društveni razvitak već dokumentirano građom 0.-3. kategorije, zatim, građa koja se ne mora čuvati u originalu već samo u mikrofilmskim, ili srodnim reprodukcijama, specimeni 6 "Kategorije imalaca arhivske i registraturne građe utvrđuju se na temelju vrednovanja registraturne građe koja nastaje njihovim djelovanjem i utvrđivanjem njihova značenja, nadležnosti, položaja, u