ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 154
baviti tvorbom znanja o njima, pri čemu se to znanje može osloboditi ovisnosti o moći tek djelomično u povratnim diskursima. Diskursi, inače nejedinstveno tretirani kod Foucaulta, ovako postaju taktičkim elementom, a moć se onda shvaća kao društveni okvir niza strategija i protustrategija. Njihovim proučavanjem otkrivaju se nejednaki odnosi snaga u pojedinim razdobljima, čime se povijest pokazuje kao nepovezanost strateških dispozicija bez jedinstvene svrhe. Na temelju takvih uvida, društvena se povijest može prikazati kroz razne povijesti aktera i organizacija potaknutih od strane moći. U Poretku diskursa, Foucault pretpostavlja da "proizvodnju diskursa u svakom dmštvu kontrolira, selekcionira, organizira i redistribuira stanovit broj procedura" kontrole i raslojavanja koje čine diskurs znanstvenim, no zavisnim od moći. 14 To bi značilo da nakon promjene postojećeg odnosa snaga postaje mogućim promijeniti i neka načela diskursa. Prema njegovim zamislima, arhiv u apstraktnom smislu je (a) cjelina diskursa kao skupova proizvedenih pravila akumulacijom tekstova koji su odredili jednu znanstvenu ili društvenu grupu. U odnosu prema moći, arhivi su (b) diskurzivna praksa nastala u 19. stoljeću, 15 na primjer zbog isključivo određenih istraživanja. Kakav je odnos arhiva prema moći - koji su razlozi doveli do potrebe za stalnim prioritetom provjere informacija o matičnoj kulturi u vremenu kad se zagovara neteritorijalna multikulturalnost? Ako se vršioci moći izmjenjuju, zašto se onda pokušava isključivo kontinuirano predočiti povijest upravnih tijela koja zapravo sudjeluju u različitim konstelacijama moći dok proizvode zapise? Primjena fukoovskih teza na arhivistiku, pretpostavljam, rezultirala bi ovakvim upitima. Bilo bi zanimljivo ići propitivanjem zastupljenih tema unutar arhivističkoga diskursa, u smjem koji ide prema potenciranju otvorenosti institucija - je li to pravi problem ili prividna demokratizacija gradiva koja skriva daleko opsežnije djelovanje mehanizama moći u pozadini arhiva? Moć nije samo državna uprava, već društveni i tržišni akteri koji dolaze sa svih strana, stoga nije nemoguće da se poneka informacijska blokada javnosti pokušava provući s pravom pristupa javnom gradivu. Claes Granström preokretanjem je problema moći i njegovim utemeljenjem u potrebi kontrole državne vlasti ukazao na dio prisutne strategije. 16 Budući da "Odnos znanja i moći, odnosno poimanje znanja kao moći, leži u samom izvorištu modemosti ... Metodički se novum Foucaultova razumijevanja moći sastoji u tome što on nadilazi tradicionalnu, recimo Durkheimovu sociološku koncepciju, kao i obzorje pravnog formalizma ... Pravni formalizam pak polazi od teze daje moć uvijek zasnovana na zakonu i središnjem zakonodavnom autoritetu. Foucault drži da se time promašuje ono bitno." (isto, str. 178, 179). 14 v. Foucault, isto, str. 116. 15 v. Frank, Manfred. Kazivo i nekazivo: studije o njemačko francuskoj hermeneutici i teoriji teksta. Naklada MD i Croatialiber, Zagreb, 1994., str. 243. Također usp. Culler, Jonathan. Književna teorija - vrlo kratak uvod. AGM, Zagreb, 2001., str. 13. 16 " Openness and transparency in the public sector can take various forms ... Openness and transparency can mean that meetings are open to the public or that the minutes from meetings arc open. Another