ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)
Strana - 152
kao posve prirodne spoznaje, bez obzira na činjenicu da su ona djelomično kulturnom pripadnošću uvjetovan odgovor na uvijek prethodna pitanja. Kako postmodemizam dovodi znanstvene pojmove u vezu s kulturom, tako i prozire tradicionalne pojmove kao pokušaj kulturnih negacija i samonadilaženja u zamišljeno područje prirode. Pojam koji biva tako uzvišeno negiran prestaje se propitivati te bez zapreka ulazi u razna intelektualna i praktična područja, na što upozorava dekonstrukcija. Postmodernom kontekstualizacijom ukazuje se na predodžbe koje su poslužile ujednačivanju gledišta na neke modeme pojave. Shodno tomu, kod pojava industrije i tehnologije nije se uzimalo u obzir njihovo relativno trajanje, nego su se podrazumijevale kao normalna dostignuća svrsishodnoga razvoja. 8 Ipak, sve brže izmjene generacija tehnoloških artefakata utjecale su na shvaćanje razvoja, zbog inovativnosti koju je postalo teško pratiti. David Lyon, objašnjavajući razliku između još teleološkoga postindustrijskog koncepta, prema kojem bi računalne tehnologije pravocrtno usmjeravale društvo, te postmodemiteta gdje su iste naznačene kao otvorena mogućnost, opisuje drugi fenomen pomoću četiri bitne odrednice. Kapitalizam kao supremacija koju tehnološki rast nije dokinuo jer o njoj ovisi, decentralizacija koja ne smanjuje učinkovitost vršiocima moći, medijska izgradnja stvarnosti, i konačno, potreba za kritikom. 9 Za Fredrica Jamesona suvremena je konstanta multinacionalni kapitalizam koji određuje tehnološki rast. Veze kapitalizma i tehnologije realiziraju se od metaforičkih do najevidentnijih. Paradigma komunikacije odnosi se na (ekonomski, intelektualni i drugi) kapital koji se u većoj mjeri prenosi, kompenzira, preusmjeruje, razmjenjuje i arhivira u mjerodavnim institucijama. Unatoč tomu, tehnološki razvoj koji prati današnjicu nije isključivi uzrok znanstvenih promjena, nego potencijal iskoristiv za veće sudjelovanje građana u javnoj stvari no ikad prije. Tehnologijom možemo smatrati sve trenutno dostupne načine rješavanja nekoga i nečijega problema bez obzira na to tko ga rješava. Ambivalentan stav prema tehnologijama potječe iz mogućnosti njihove različite uporabe. U užem i širem smislu ona se može politički iskoristiti ili iza nje stoji neka politika (III), tako daje kod tog problema potrebno sagledati razloge njezine upotrebe i vidjeti na kojim sve obećanjima i opravdanjima ona počiva. Prije nego što to učinimo, spomenimo da se promijenio značaj kulture u uvjetima ekspanzije kapitala i tehnologije. Jamesonov je doprinos nadolazećim raspravama promišljanje kulture kao tvorbenog čimbenika suvremene stvarnosti, za razliku od kulture u modernoj epohi. 10 U dmštvu 8 Danilo Pejović smatra daje vjera u napredak osnovno obilježje moderne, napominje da potječe od kršćanske eshatologije, v. Pejović, D. Oproštaj od Moderne. MH, Dubrovnik, 1993., str. 194. 9 Lyon, David. Postmodernity. University of Minnesota Press, Minneapolis: 1994., str. 51-53. 10 Odnos moderne i postmoderne usp. sa Jamesonovom kritikom dubinskih modela v. Jameson, Fredric. Postmodemizam ili kulturna logika kasnog kapitalizma. U: Kuvačić, Ivan; Flego, Gvozden (ur.). Postmoderna - nova epoha ili zabluda. Naprijed, Zagreb, 1988., str. 193-210. Modernitetu su bili svojstveni filozofski i znanstveni dubinski modeli promišljanja stvarnosti koji su funkcionirali na temelju binarnih opreka. Hermeneutički model suprotstavlja pojmove unutrašnjega i vanjskoga,