ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 151

u jednakost svih ljudi i znanjem uređen pravedan poredak. Postmodernisti smatraju da je ideja jednakosti izokrenuta u tiranije, podčinjavanja i isključivanja različitog mišljenja i načina života. Većina autora koji se odlučuju modernost odriješiti od neutralno prihvaćenih pojava zadržavaju se na različitim primjenama filozofski izvedene ideje jednakosti te pozitivnoga vjerovanja u svemoguću i objektivnu znanost. Takvim modernističkim iskazima obilježene su arhivske institucije i diskurs unutar njih. Kanonski su primjeri takve znanstvene ideologije u arhivistici Jenkinsonovi pogledi na arhive kao administrativne nusproizvode i njegovo izbjegavanje selekcije u arhivima zbog težnje za apsolutnom objektivnošću. No, baviti se arhivistikom samo po sebi uključuje nekakav subjektivni izbor koji se pretpostavlja vrijednim. Činjenica koja pobuđuje zanimanje protuslovlje je filozofski utemeljenoga homogenog i sustavnog poretka s partikulacijom na zasebna, pretežno nespekulativna znanstvena podmčja. Primjena modernih filozofskih ideala zbila se usporedno s razvitkom onih znanosti za koje se pretpostavilo da mogu skupno obuhvatiti život na objektivan način, ali i isključivanjem iz znanstvene zajednice svih onih koji nisu institucionalno potvrđeni, te uporabom stečenih spoznaja u nedeklarirane svrhe. Postmodernisti ne traže nova načela kojima bi znanost postala posve pravedna, etički čista ili lišena uloge potpornja dmštvenih poredaka. Takvo što nije moguće. Pitanje postmoderne ne iziskuje eksplikaciju koja bi ispravila sve nepravilnosti nastale u razdoblju u koje se vjerovalo, već traži prešućene pretpostavke koje su se pokazale zbiljskima i kompleksne odnose koje je modemi odgovor prikrio. Danas više nije moguće djelovati prema uniformnim idejama-vodiljama, pa se onda traži širi obzor argumentiranja i razumijevanja. Znanost je bila u svojoj povijesti ovisna o društvenim odnosima i kulturi više nego što se to pretpostavlja. U tom smislu Bary Smart navodi kako su jučerašnje moderne rezolucije izvor današnjih modernih problema? Bilo bi pogrešno suprotstaviti postmodemu samo stoljećima od Francuske revolucije naovamo, tako da ona propituje cijelu predaju dominantne zapadne misli i njezinih mijena. Kad se općenito spomene arhiv, prvo pomislimo na onu kategoriju institucija koji žive od tradicije. Iz toga se primjećuje da je odnos spram tradicije (II) u pogledu arhiva iznimno kompleksan. Suvremeni odnos s tradicijom, koja je dovela do modernoga perioda, odvijao se u relativiziranju postavaka dosad neosporivih spoznaja te u dokazivanju da one uvelike ovise o retorici kojom se nameću znanstvenim zajednicama. Misaona dostignuća prikazivala su se progress, in wich the growing autonomy of knowledge and cultural forms the basis of change.", v. Swingewood, Alan. Cultural theory and the problem of modernity. Palgrave, Houndmills, Hampshire and New York, 1998., str. 140. 7 Smart, Barry. Postmodernity. Routlcdgc, London and New York, 1993., str. 96. Smart promatra modernost djelomično u znaku post-prosvjctiteljskoga razvoja zapadne civilizacije i racionalizacije koja je potrla neuskladive kulturne tvorbe. Prema takvom shvaćanju, postmodernost reafirmira potisnute, utjecajne ili manje utjecajne orijentire prema kojima ljudi promišljaju i djeluju, usp. isto na str. 88-91.