ARHIVSKI VJESNIK 46. (ZAGREB, 2003.)

Strana - 150

ci učinili retrospektivnu kritiku negativnih aspekata modernoga razdoblja. Dakle, tematiziranje postmoderne nadilazi disciplinarno i područno zatvorene diskusije. Ovime se mogu nagovijestiti postmoderne rasprave u arhivistici, koja je otvorena utjecajima različitih diskursa i različitih teorijskih pristupa njezinim fenomenima, što se primjećuje u objavljenim člancima koji pokušavaju arhivistiku usmjeriti. Možda postmodemu nije najproduktivnije razmatrati kao dodatni povijesni period, ne zato što suvremenost ne bi mogla biti dijelom povijesti u nastanku, nego zbog činjenice da zaključci o više-manje pravilnim ili očekivanim izmjenama perioda pripadaju samo pojedinim odijeljenim područjima, kao što su filozofija, povijest ili umjetnost. Unatoč Curtiusovu formulaičnom uvodu koji priziva antiklasičnost postmoderne, današnja ponovljena nesigurnost nije rezultat povijesne nakane, već kompleksnih kulturnih, društvenih, političkih i inih čimbenika. Na novo razdoblje navikli smo gledati kao na novu razinu, stoga postmoderna nije razdoblje u tom smislu. I dalje postoji elementarna nepismenost, i dalje se nesuptilno gladuje. Što se onda time misli? Danas se postmoderna pretežno rabi za opis vremenski bliskih, iako ne nužno određenih pojava opisanih u diskursima znanosti, ideologije i umjetnosti. Postmoderne pojave u osobitom su odnosu prema naslijeđu jer se ne iscrpljuju u osporavanju modemosti, nego je tumače, kako bi pokazale njezinu kulturnu proizvedenost i neutralizirale moderno načelo razuma kojim su bile naglašene samo neke ljudske dimenzije. Mnogi relevantni autori napominju da prefiks post ne denotira drugi dio pojma postmoderne: prije sagledavanje unatrag, nego nadvisivanje vlastitih pozicija

5 koje se pokazuju kao neuvjerljivo prononsirana apoteoza čovjeka. Kako se onda postmoderna odnosi prema modernom periodu (I)? Robert Hollinger modemost je opisao, u skladu s općim mišljenjem, kao vrstu dmštva u kojoj veliku ulogu imaju znanosti o čovjeku i prirodi, a obilježena je događajem prosvjetiteljstva iako se njeni početci različito navode.

6 Tip modemosti koji se danas revidira zasnovan je na vjerovanju 5 U pismu J. Blauu, Lyotard objašnjava prefiks post- kao "proces u smislu ana-, proces analize, anamneze, anagogije i anamorfoze, koji elaborira "početni zaborav"." (v. Lyotard, Jean-Francois. Postmoderna protumačena djeci. August Cesarec i Naprijed, Zagreb, 1990., str. 109). To mjesto prenosi i R. Supek, uz komentar upotrebe anamneze i kanoniziranih teorija koje se uz anamnesis, ideju/ osjetilnost i subjekt povezuju: "Ono što omogućava teorijsko osmišljavanje je upravo činjenica da postmodemizam nije više zarobljen "historijom" i da se može ravnodušno i neutralno odnositi prema modernizmu. On je već u posjedu one objektivnosti kojoj modernizam, zbog svoje subjektivistički pune angažiranosti, nije bio dorastao." (v. Supek, Rudi. Modernizam i postmodemizam: proturječan čovjek kao utemeljenje: ogled iz fundamentalne antropologije. Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1996., str. 212 i 213). 6 Hollinger, Robert. Postmodernity and the social sciences: a thematic approach. Sage Publications, Thousand Oaks, London and New Delhi: 1994., str. XIII- 21. Alan Swingewood opredjeljuje se za nekoliko osnovnih značenja pojma među kojim je i društveno-povijesno, "Modernity as a sociological-historical category closely linked with the Enlightenment 'project' of science and human