ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 56
R. Bućin, Uprava 1945-1952. godine: problemi poznavanja ustroja, identifikacije stvaratelja i oblikovanja fondova, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 51-81 ne pokazale nedovoljno "prozirnima", jer se iz njih, prilikom osnutka generalnih direkcija, najčešće ne vidi posve jasno da one zamjenjuju dotadašnje glavne direkcije te da su njihovi sljednici. Preuzimanje, problemi identifikacije stvaratelja i utvrđivanja strukture upravnog aparata Naravno, kod preuzimanja gradiva ovoga razdoblja korišteni su podaci objavljeni u Narodnim novinama 9 . Primjerice, godine 1992. djelatnici HDA su, kao pripremu za preuzimanje, obavljali identifikaciju stvaratelja, nastojeći prema tome razgraničiti gradivo u pismohrani Ministarstva financija (gdje se dio gradiva nalazio do preuzimanja). No već tada se pokazalo daje broj stvaratelja puno veći od onoga na što upućuju Narodne novine. S obzirom na veliko mnoštvo ustanova koje Narodne novine nisu evidentirale, njihovo je gradivo izdvojeno i za njih su izrađeni privremeni inventari, kao dio primopredajnih zapisnika 10 . Ovdje bi trebalo biti jasno da se zapravo ne radi o definitivno oblikovanim fondovima, jer su cjeline razdvajane isključivo temeljem kriterija promjene naziva stvaratelja, bez mogućnosti da se na licu mjesta analiziraju drugi važni elementi. Treba dodati daje praksa uredskog poslovanja razdoblja o kojemu se radi imala također konfuzne učinke u svemu ovome. Naime, kod preuzimanja gradiva nastalog radom većeg broja različitih stvaratelja uvriježeno je identificirati stvaratelje elementima diplomatičke analize: zagledati vanjska i unutarnja obilježja dokumenata, pa tako - prema naslovu u zaglavlju, kad se radi o izlaznim spisima ili prema nazivu naslovnika i urudžbenom žigu, kad se radi o ulaznim spisima - odrediti stvaratelja. Ovdje je dodatna zbrka nastala zbog neučinkovitosti i neurednosti uredskog poslovanja. Bilo je, naime, posve uobičajeno da ustanova neko vrijeme ne promijeni (ili čak ne stigne promijeniti) svoj urudžbeni žig, već zadrži onaj koji je pripadao predniku (isti je slučaj bio s izlaznim žigom, što će se pokazati korisnim kod utvrđivanja predništva i sljedništva) ili da korespondent nema uvid u upravno-pravne promjene koje su u međuvremenu nastupile, pa se obraća novoj ustanovi koristeći naziv prednika. To bi, primjerice, značilo, daje neupućeni korespondent uputio spis Glavnoj direkciji za promet poljoprivrednim proizvodima, koja je međutim ukinuta, pa gaje 9 Ono je preuzeto u dva navrata: godine 1988. preuzetaje veća količina gradiva od Izvršnog vijeća Sabora SRH, poznatog kao "Šibenska građa" (zavedeno je u knjizi akvizicija pod br. 2/1988), a 2000. od Ministarstva financija RH (knj. akv. br. 14/2000). 10 Oni su većinom i do danas ostali jedinim obavijesnim pomagalima za pretraživanje ovog gradiva. 56
