ARHIVSKI VJESNIK 45. (ZAGREB, 2002.)
Strana - 52
R. Bućin, Uprava 1945-1952. godine: problemi poznavanja ustroja, identifikacije stvaratelja i oblikovanja fondova, Arh. vjesn., god. 45 (2002), str. 51-81 Uvod Rad na gradivu uprave iz razdoblja nakon 2. svjetskog rata prilikom je podsjetiti na temeljno značenje poznavanja institucija u obradi arhivskih fondova. Gradivo zorno pokazuje različite metodološke probleme na koje se pri tome, u većoj ili manjoj mjeri, nailazi: od utvrđivanja cjelovite strukture uprave i identifikacije pojedinih stvaratelja prema službenim glasilima ili arhivskim izvorima, do razgraničenja odnosno oblikovanja fondova. Djelić konkretne strukture uprave tog razdoblja može poslužiti kao ilustracija spomenutih problema. Treba napomenuti da se uz fondove javne uprave, a posebice uprave ovoga razdoblja, uobičajeno vežu krive predodžbe. Među arhivistima koji ne rade na upravnim fondovima postoji predodžba daje za podatke o njihovim stvarateljima dovoljno posegnuti za službenim glasilima i odatle crpiti informacije, što dakako, nije točno, niti je tako jednostavno. S druge pak strane, među onima koji se bave upravnim fondovima opći dojam o poratnoj upravi temelji se na podatku daje Uredba o kancelarijskom poslovanju usvojena tek u 2. polovici 50-ih godina, pa je spisovodstvo do tada vrlo neujednačeno i neuredno 1 . No pobliže suočenje s gradivom - a ono čini znatan dio fondova socijalističke epohe kojima Hrvatski državni arhiv trenutačno raspolaže - pokazuje daje poslovanje javne uprave do 1952. godine neuredno i u mnoštvu drugih aspekata, koji su veoma bitni za obradu fondova. Promjene kojima su ustanove ukidane, međusobno spajane ili razdvajane, nastupale su češće no što se može zaključiti po uredbama koje su o tome objavljivane u Narodnim novinama, službenom listu NRH. One su dogovarane između pojedinih republičkih ili između saveznih i republičkih ministarstava. Donošene su najčešće rješenjima ministara, a tek rijetko su o njima objavljivane uredbe ili ukazi Vlade. Ritam promjena bio je očito prebrz i za samu upravu, tako da ustanove promjenu naziva i djelokruga često nisu stizale pratiti pravovremenom promjenom službenih žigova, a kamoli obavijestiti svoje korespondente o tome. Ceste promjene i ležeran odnos prema legislativi i uredskom poslovanju uzrok su zbrci koja nastaje kad se na uobičajen način pokušava sagledati strukturu tadašnjega upravnog aparata. Kad je za potrebe registra fondova - na kojemu se trenutačno radi u arhivima RH, pa tako i u Hrvatskome državnom arhivu (HDA) - trebalo provjeriti ili utvrditi naslove fondova i navesti osnovne podatke o graničnim godinaI Uredbom o kancelarijskom poslovanju i s njome vezanom Naredbom o planu jedinstvenih arhivskih znakova za sve organe uprave na teritorijuNRH, propisana je od 1. siječnja 1958. jedinstvena decimalna klasifikacija za čitavu hrvatsku upravu (usporedi: SL 50/57. i NN 7/58). Do tada je spisovodstvo bilo uređeno prema stručnim mogućnostima i potrebama svake pojedine ustanove, a uz izuzetke nekih većih ministarstava, organizacija spisa rijetko je nadilazila onu temeljenu na tajnosti (uz vrlo tajnu, tajnu i opću korespondenciju, kao izdvojeni, najčešće su pojavljuju računovodstveni i personalni spisi). 52
