ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 98

Ž. Heđbeli, Privatno arhivsko gradivo, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 93-101 stva u tome ili ne. Stranke/udruge najčešće ne vode urudžbeni zapisnik, a kamoli kazalo, a dokumenti su im bitni samo za obavljanje tekućih poslova. Gradivo je fizički nesređeno (rasuto) - 27% (4 od 15) Stranke nisu popisale svoje gradivo - 74% (11 od 15) U Zakonu se navodi kako su imatelji privatnog arhivskog gradiva obvezni srediti gradivo i izraditi popis, a ukoliko to nisu u mogućnosti, dužni su dopustiti nadležnom državnom arhivu da to učini o trošku imatelja. Meni osobno nije jasno što znači da netko nije u mogućnosti srediti gradivo i izraditi popis, te tko određuje da se radi o takvom slučaju. Dio gradiva stranke se nalazi kod bivših ili sadašnjih članova - 40% (6 od 15) Alarmantno je što je gradivo koje se nalazi kod pojedinaca pretežito ono nastalo na samom početku pojave višestranačja u Hrvatskoj, dakle gradivo nastalo u razdoblju 1989-1991. Jasno je da gradivo nisu odnijele tajnice ili vozači stranke. Dokumente mogu uzeti važniji dužnosnici stranke, dakle one osobe koje u načelu obnašaju i neku javnu funkciju. Ako se tako odnose prema gradivu stranke kojoj pripadaju, gdje je jamstvo da se tako ne odnose i prema javnom gradivu. Svi u novinama možemo pročitati kako se određene osobe hvale dokumentima koje imaju u svom posjedu. Ja do sada nisam čula, a dopuštam i nadam se da nisam dovoljno informirana, da su nadležna državna tijela i/ili nadležni arhivi poduzeli ne98