ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 68

T. Mušnjak, Arhivi: Između digitalnih zapisa i ubrzanog propadanja gradiva na kiselom papiru..., Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 61-70 Kiseline i nekonvencionalni zapisi Problem kiselosti ne javlja se samo kod gradiva na tradicionalnim medijima. Susrećemo ga i kod nekonvencionalnih zapisa na filmu. Tu je najpoznatiji slučaj filmova na nitroceluloznoj podlozi koja se razgrađuje do dušikovih oksida koji potom u prisutnosti vlage i kisika stvaraju odgovarajuće, vrlo jake kiseline. Kad je taj problem uočen, nitrocelulozne podloge za film zamijenjene su podlogama od celuloznog acetata, koji se na početku činio daleko boljim od nitroceluloze. Danas se kolege koje se bave zaštitom filma susreću također s problemom masovnih razmjera - acetatnim sindromom. Taj je sindrom nastao zbog razgradnje podloge od celuloznog acetata do octene kiseline, koja iako slabija od dušične kiseline, isto teško oštećuje filmove. Dakle, oštećenja od kiselina nisu karakteristična samo za zapise na tradicionalnim medijima. Zaključak Neutralizacija baštine zabilježene na kiselom papiru temeljna je metoda njezina konzerviranja. Posebno je to važno za baštinu pisanu/tiskanu na papiru načinjenom od drvenjače, odnosno s visokim postotkom drvenjače. Univerzalno sredstvo, to jest metoda neutralizacije koja bi bila dobra za sve vrste pisane baštine, ne postoji: - postupci neutralizacije u vodenim otopinama imaju prednost zato što se pritom ispiru i razgradni produkti papira, čime se dodatno produljuje trajnost neutraliziranog gradiva; nedostatak ove metode je što se njome ne mogu obuhvatiti vodotopljivi tekstovi (nema načina za zadovoljavajuće stabiliziranje teksta da može podnijeti mokri postupak); ovom je metodom nemoguće neutralizirati nerazvezane knjige, - neutralizacija plinovima otklanja nedostatke neutralizacije u vodenim otopinama, no učinak ove neutralizacije je minimalan, s obzirom na hlapljivost plina, - korištenje organskih otapala u neutralizaciji umjesto vode omogućava neutralizaciju vodotopljivih tekstova i nerazvezanih knjiga, no pritom se ne ispiru razgradni produkti iz papira, a nije ih moguće niti primijeniti za tekstove topljive u uporabljenim organskim otapalima. Budući da su do sada razrađeni brojni postupci neutralizacije, konzervator u svakom pojedinom slučaju odlučuje o onome koji je najprimjereniji. Za ogromne količine gradiva na kiselom papiru, metode masovne konzervacije/neutralizacije i restauriranja jedino su rješenje. No, usprkos potrebe za što većim automatiziranjem pojedinih faza konzervatorsko-restauratorskih postupaka, uvijek će postojati određene vrste pisanih spomenika koji se zbog svoje izuzetne vrijednosti ili osjetljivosti neće smjeti obrađivati masovno. Zato su i mogućnosti neutralizacije manjih razmje68