ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)
Strana - 45
O. Tadin, Specijalizirani arhivi, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 43-51 dikata i različitih profesionalnih udruženja, filmske arhive, audiovizualne arhive, arhive novinskih kuća, dok posvuda prisutni crkveni arhivi predstavljaju zasebnu kategoriju. Za zapadnoeuropske, a osobito za anglosaksonske zemlje, karakteristično je da je jedan dio specijaliziranih arhiva zapravo nastao ili i dalje funkcionira u okviru biblioteka i muzeja i to naprosto zbog toga, što se je, kao i u Hrvatskoj, 'mreža' biblioteka i muzeja počela razvijati znatno ranije negoli samostalna institucija arhiva i arhivska služba (nerijetko su pritom spomenute institucije znale istovremeno zanemariti vlastite pismohrane). Međutim, u tim zemljama na području javnih arhiva također nalazimo neke oblike specijaliziranih arhiva: diplomatski arhivi (arhivi ministarstava vanjskih poslova), parlamentarni arhivi, predsjednički arhivi i biblioteke, posebno karakteristični za SAD, vojni arhivi (arhivi pojedinih rodova vojske). Kod istočnoeuropskih zemalja često se pak javlja pojam 'literarnih arhiva', koji se bave prikupljanjem arhivskoga gradiva vezanog uz književnike, književne organizacije, udruge i institucije. Ta se raznolikost specijaliziranih arhiva odražava danas i u organizaciji Međunarodnog arhivskog vijeća, tj. preko njegovih sekcija, čiji se broj povećava. Tako danas imamo sekciju crkvenih arhiva i arhiva vjerskih zajednica, sekciju gospodarskih arhiva, sekciju općinskih arhiva, sekciju arhiva parlamenata i političkih stranaka, sekciju arhiva sveučilišta i znanstvenoistraživačkih institucija, sekciju arhivista pri međunarodnim organizacijama, te privremenu sekciju arhiva s područja arhitekture i privremenu sekciju vojnih arhiva 1 , a Generalna skupština MAV-a u Pekingu 1996. odobrila je također da se razmotri osnivanje sekcije sportskih arhiva, te sekcije audiovizualnih arhiva. 2 "Specijalni arhivi", kako ih doslovno spominje stari Opći zakon o državnim arhivima (Službeni list 12/1950, čl. 3) 3 u Hrvatskoj nisu zaživjeli, međutim, u nas postoje, a najčešće su i dostupni, bez obzira na to jesu li službeno potvrđeni temeljem 1 Web stranica Međunarodnog arhivskog vijeća: http://vvww.ica.org. 2 Bienvenue au CIA, version française établie par Philippe Charon de la brochure originale en langue anglaise Welcome to ICA version 1.1 - décembre 1996, 13. 3 "Pojedine državne ustanove i društvene organizacije mogu imati specijalne arhive u kojima će prikupljati i čuvati povijesno-arhivski materijal nastao u njihovom radu. Odluku o ustanovljenju i okviru rada ovih arhiva donosi vlada FNRJ, odnosno vlada narodne republike. / Akademije nauka, univerziteti, muzeji, naučni instituti i druge naučne i kulturne ustanove mogu imati zbirke povijesno-arhivskog materijala. Ove ustanove dužne su dostavljati nadležnim državnim arhivima sumarni popis povijesno-arhivskog materijala koji se kod njih nalazi. Ustanovljenje i opseg tih zbirki propisuje Ministar za nauku i kulturu FNRJ, odnosno ministar ili predsjednik komiteta narodne republike nadležnog za pitanja nauke i kulture." Arhivi i arhivsko gradivo. Zbirka pravnih propisa 1828-1997. (ur. M. Rastić), Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1997, 89. 45
