ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 44

O. Tadin, Specijalizirani arhivi, Arh. vjesn., god. 44(2001), str. 43-51 ma svi oni, naime, često zanemaruju svoju prošlost i gradivo koje o toj prošlosti može svjedočiti. Možda je isuviše banalna, no ipak istovremeno nezaobilazna činjenica daje, pored svih postojećih zakona i propisa, a ponekad i unatoč dobre volje da se određeno gradivo sačuva, ekonomski faktor najčešće odlučujući i presudan. Često mnogo toga također ovisi i o svijesti i zalaganju pojedinaca, kako kod nadležne državne uprave tako i kod samih stvaratelja, no ukoliko se oslanjamo na pojedinca, ne možemo govoriti o sustavnoj zaštiti arhivskoga gradiva i dobro organiziranoj arhivskoj službi. Danas smo sjedne strane suočeni s proizvodnjom nepreglednog broja informacija, a s druge, u velikoj mjeri upravo pod zastrašujućim pritiskom količine tih informacija, sa sve većom profesionalizacijom arhivske struke i nastojanjem da se pronađu što djelotvorniji načini za upravljanje i odabir 'pravih' informacija za budućnost. To se nastojanje rukovodi s nekoliko čimbenika: traže se što objektivniji kriteriji vrednovanja i odabiranja gradiva, ali se istovremeno traži i što ekonomičniji način da se budućim generacijama osigura što potpunija informacija o svim područjima čovjekova života i djelovanja, od lokalne razine, pa sve do globalne svjetske zajednice. I u traženju te 'mjere', tj. odgovora na to koji je to 'dovoljan' broj vrijednih zapisa što ga treba sačuvati, rezultat često ovisi o tome koji je od ta dva čimbenika snažniji. Stoga je i kada se govori o specijaliziranim arhivima potrebno istaknuti koliko je važno da se primjereno vrednuje uloga arhivske službe u društvu i da joj se osigura sustavno, organizirano i kvalitetno djelovanje. Kakva je uloga i mjesto specijaliziranih arhiva u današnjem ekonomskom i informacijskom okruženju? Prije svega, u nas i u svijetu tradicija specijaliziranih arhiva nije podjednaka: na to su utjecali kako različiti povijesni tijek i uvjeti razvoja arhivske službe, tako i različite nacionalne tradicije, a ponekad i neke slučajnosti. Općenito bismo mogli reći da razlikujemo dva tipa specijaliziranih arhiva: "kućne" (in-house), dakle one gdje se kod stvaratelja ujedno nalazi i cjelokupno arhivsko gradivo nastalo njegovom redovnom djelatnošću, i specijalizirane arhive kao zasebne institucije. U praksi se javljaju najrazličitiji slučajevi. Zemlje koje su se razvijale u okviru kapitalističke ekonomije razvile su različite vrste specijaliziranih arhiva u 'zoni' privatnoga arhivskog gradiva, kako in-house arhive, tako i one koji se bave prikupljanjem arhivskoga gradiva iz različitih izvora i od različitih stvaratelja. U jednoj i u drugoj kategoriji nalazimo gospodarske arhive, arhive banaka, sveučilišne arhive, arhive bolnica, arhive s područja arhitekture, arhive političkih stranaka, arhive sin44