ARHIVSKI VJESNIK 44. (ZAGREB, 2001.)

Strana - 196

S. Razum, Kako urediti župni arhiv?, Arh. vjesn., god. 44 (2001), str. 195-208 kle u arhive, omogućuje se njegovo bolje čuvanje i njegova lakša dostupnost i korištenje. Poznavajući djelomično stanje naših župnih arhiva, usuđujem se reći da su oni nedovoljno vrednovani, pa stoga velikim dijelom zapušteni i odbačeni u često neprikladni prostor. To je posebno očito u slučaju kada je pojedini župnik ili župni upravitelj suočen s molbom ili upitom nekog povjesničara, povjesničara umjetnosti ili bilo kojeg drugog čovjeka koji želi doznati neki podatak iz župnog arhiva, a on se ne snalazi u vlastitom župnom arhivu, upravo zbog njegove nesređenosti, pa se nađe u neugodnom položaju. O lošim klimatskim uvjetima (najčešće prevelika vlaga) ne treba ni govoriti. Međutim, župni arhivi moraju biti toliko sređeni da se u njima može uvijek naći željeni podatak, bilo za vlastito poslovanje, bilo na molbu neke stranke. Ovdje ne želim ulaziti u pravne propise glede dostupnosti arhivskoga gradiva, no navodim da se prema ustaljenom običaju za crkvene arhive dostupnost ne odnosi na posljednjih 50 godina.

2 Arhivi su izvor "pamćenja" vlastite prošlosti i kao takvi jamstvo vlastite budućnosti. Stoga ih treba visoko vrednovati. Sređenost nekog arhiva, prvi je i vidljivi znak nečije brige za njega. Zbog trenutačne ugroženosti velikog broja nesređenih župnih arhiva, postavlja se pitanje na koji ih način možemo srediti i spasiti od propadanja. Postoje dva načina. Prvi je da sve starije gradivo župnih arhiva pohranimo u središnje biskupijske arhive, a drugi je da neki arhivist pohodi sve župe i u svakoj župi uredi ili pomogne urediti župni arhiv. Bilo prvim, bilo drugim načinom ne može se brzo djelovati, jer za najosnovnije cjelovito uređivanje jednog župnog arhiva potrebno je odvojiti barem tjedan dana rada. S obzirom na veliki broj župa, jedan čovjek to ne može brzo učiniti, bilo da radi po župama, bilo u biskupijskom arhivu. No, ističem daje potrebno uistinu brzo djelovati, jer arhivi, nažalost, brzo propadaju. Stoga se nameće treće rješenje, a to je da se sami župnici upuste u pothvat sređivanja vlastitih župnih arhiva. S obzirom daje to za mnoge ili većinu njih velika nepoznanica, predlažem ovdje zamišljeni nacrt sređivanja jednog župnog arhiva. On je nastao na temelju sređivanja nekih župnih arhiva u Zagrebačkoj nadbiskupiji. No, pogledajmo najprije od kojeg se sve gradiva sastoje naši župni arhivi. Sadržaj župnog arhiva Svaki župni arhiv plod je rada pojedinog župnog ureda. Sastoji se, po obliku i po načinu odlaganja, od dvije vrste gradiva, od knjiga i od spisa. To je ujedno i 2 Usp. Crkveni arhivi, u: Službeni vjesnik Nadbiskupije zagrebačke, (Zagreb), 78/1991, br. 2 (zaključen 9. travnja 1991), str. 49. 196