ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 59
A. Vanrie, Uređivačka politika časopisa Archivum i njegov utjecaj na arhivsku zajednicu, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 55-65 pojednostavljena i prilagođena, ta koja bi bila zanimljiva za redovito izdavanje, kako bi se arhivistima prepuštenima vlastitim izvorima u njihovim uredima omogućio izravan pristup informacijama, na njihovom vlastitom jeziku te pristupačno bez mnogo teškoća. ICA/SPA planirala je ostvarenje takvog posla, ali to nije postignuto do današnjeg dana. Sve te bibliografije bile su strogo rezervirane za arhivske stručnjake, pa za arhivske inventare tu nije bilo mjesta. Godine 1990. činilo mi se zanimljivim za povjesničare, ali također i za arhiviste, izdati Međunarodnu bibliografiju direktorija i vodiča kroz arhivska spremišta {International Bibliography of Directories and Guides to Archival Repositories), koju je napisala Margarita Vazquez de Parga, a dopunili međunarodni dopisnici. To je, po mom mišljenju, zanimljiva dopuna Međunarodnim direktorijima (International Direktories) koje ICA redovito izdaje. - Sedam brojeva ARCHIVUMA bilo je posvećeno arhivskom zakonodavstvu dajući tako jednu vrstu procjena svakih 15 godina. Od 1967. značajan posao napravio je na tom polju Michel Duchein, paralelno s redakcijom "modela arhivskog zakona" u korist Uneska. Dva prva broja pokrivala su Europu, sljedeća dva odnosila su se na ostala 4 kontinenta. Zakonodavstvo - u širem smislu riječi - dano je za svaku državu, isključujući pri tom pitanja koja se tiču osoblja i unutarnje organizacije. Povijesni uvodi koje su napisali nacionalni dopisnici ARCHIVUMA posebno su zanimljivi i daju vrlo preciznu panoramu razvoja; dodan je kronološki popis spremišta. Cjelina je zaokružena multijezičnim kazalom pojmova. Isti je duh nadahnuo redakcije broja iz 1982. kao i onih iz 1995/6. što u isto vrijeme dokazuje rapidan tehnički i intelektualni razvoj i jedinstvo velikih principa. - Četiri broja ARCHIVUMA (uključujući dvobroj) sačinjavaju vječno modernizirane međunarodne direktorije. Korist ove vrste izdanja nije u pitanju; samo je ICA mogla podići njihovo ostvarenje na svjetsku razinu. Nedostatak pojedinih informacija što se brzo mijenjaju (ime odgovorne osobe ili broj telefona npr.) je i više nego dovoljno ublažen zanimanjem za ostale pristupačne informacije. Već u svojoj petoj godini ICA je izdala direktorij dajući pojedinosti o spremištima, stvarne adrese, približnu veličinu i kronološki opseg arhivskih fondova, mogućnosti pristupa. Propusti iz tog prvog direktorija bili su popunjeni 1959. Nova verzija iz 1972-73. i brojevi iz 1988. i 1992. slijedili su isti obrazac sa zamjetnim rastom broja spomenutih spremišta te posljedično, s ograničenijim obavijestima o sadržaju pojedinih spremišta. Možda je prelako zaboravljeno da Direktoriji svjedoče o izvanrednom razvoju arhivske struke u cijelom svijetu. Ova je skupina završena u dva druga broja ARCHIVUMA. Prvi, uređen 1961. nazvan je Les activités des Archives dans le monde (Aktivnosti arhiva u svijetu) i da59
