ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 281
RECENZIJE I PRIKAZI A Guide to the Archival Care of Architectural Records 19' -20' Centuries Međunarodno arhivsko vijeće, Sekcija za arhitektonsko gradivo, Pariz 2000. MAV je, spoznavši važnost arhitektonskog gradiva kao ljetopisa okoliša što ga je stvorila ljudska vrsta, te shvativši mnoge praktične probleme koje ovaj fragilni, preveliki - kako po veličini tako i po količini - materijal predstavlja arhivima i arhivistima, prije dva desetljeća utemeljio Komitet za arhitektonsko gradivo, koji se potom pretvorio u Sekciju za arhitektonsko gradivo. Sekcija je u cilju poboljšanja standarda za njegovu svakodnevnu zaštitu te pomoći arhivistima i drugim stručnjacima diljem svijeta, izdala Vodič za arhivsku brigu o arhitektonskom gradivu 19. i 20. stoljeća. U izradi Vodiča sudjelovali su: Louis Cardinal, Maygene Daniel, Robert Desaulniers, David Peycere, Cécile Souchon, Andrée Van Nieuwenhuysen, djelatnici arhiva, galerija i centara za arhitekturu iz Kanade, SAD-a, Francuske i Belgije. Vodič je podijeljen u sedam poglavlja, od kojih se svako bavi određenim aspektom arhivske brige o arhitektonskom gradivu. Na kraju su vodiča rječnik stručnih pojmova i bibliografija. U uvodu se navodi kako je arh itektura jedno od obilježja ljudske vrste i civilizacije, a od sredine je 19. stoljeća došlo do eksplozije količina arhitektonskog, kao i gradiva srodnih područja, čemu je uvelike pripomogao razvoj raznih tehnika kopiranja dokumenata. Razvoju svijesti o fragilnosti naizled vječnih ljudskih tvorevina - građevnih objekata - bezupitno su pridonijeli svjetski ratovi i prirodne nepogode kao i brzina modernih sredstava za diseminaciju informacija o štetama. Razaranja su dovela do uporabe novih materijala u izgradnji. Novi materijali su doveli do novih stilova u arhitekturi. Gradivo više ne stvaraju arhitekti pojedinci, umjetnici ili majstori, već arhitektonska poduzeća. Sve više gradiva nastaje uporabom računala. Dugotrajna pohrana arhitektonskih dokumenata direktno je vezana uz njihovu količinu, dimenzije i preveliki volumen, te otpornosti materijala na rukovanje, utjecaj okoliša, reprodukciju, presavijanje i višekratnu uporabu. U vodiču je stavljen naglasak na brigu o grupama gradiva nastalog djelatnošću suvremene arhitekture, koje pokazuju odnose između arhitekata, građevinskih poduzetnika i klijenata. Briga o arhitektonskom gradivu zadatak je koji nijedan arhivist ne može izbjeći. Prvo poglavlje bavi se vrstama arhitektonskog gradiva, ne samo onog nastalog radom arhitektonskih ureda, već i ureda državne uprave, profesionalnih udruga arhitekata i klijenata. Niz državnih ureda obavlja arhitektonske djelatnosti ili pohranjuje arhitektonsko gradivo, a neki su direktno odgovorni za arhitektonske projekte. Arhivi pohranjuju građevinsku i popratnu dokumentaciju palača, dvoraca i kraljevskih posjeda, vladinih zgrada, crkava i samostana, kuća, vrtova, imanja, tvornica i si., značajnih obitelji i pojedinaca, gradivo javnih bilježnika (npr. gradivo vezano uz 281