ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 282

Recenzije i prikazi, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str, 281-336 oporuke - podjela imovine, međe i si.), pravnu dokumentaciju (npr. izvješća i istraživanja arhitekata, inženjera i geodeta). Arhivi arhitekata rijetko su kompletni. Arhitekti, zbog svoje pravne odgovornosti, najčešće sustavno čuvaju samo gradivo vezano uz zakonske potrebe. Suvremeni su arhitektonski dokumenti: dosje projekta, nacrti, dokumentacija o natječajima, dokumenti vezani uz objekt i primopredaju objekta. Za grafičke je dokumente važno znati radi li se o nacrtima, crtežima presjeka objekta, vertikalnim projekcijama i crtežima objekta gledanog iz raznih perspektiva, omjeru i dimenzijama, načinu prezentacije informacija potrebnih za identifikaciju nacrta, vrsti papira i tinte kojom je nacrt izveden, o reprodukciji ili ispisu. Ponekad su sačuvani trodimenzionalni modeli i fotografije objekta. Uporaba računala dovela je do toga da su mnoge faze stvaranja i prezentacije objekta sačuvane samo u elektroničkom obliku. Drugo poglavlje bavi se načelima, kriterijima i metodologijom akvizicije arhitektonskog arhivskog gradiva, što treba biti temeljeno na izuzetno jasno definiranoj politici. Nakon Drugog svjetskog rata utemeljeni su prvi specijalizirani arhivi, muzeji, knjižnice i centri posvećeni sakupljanju arhitektonskog gradiva. U registru ICAM-a (International Confederation of Architectural Museums) nalazi se 89 institucija, članica iz 27 zemalja. ICAM je 1992. izradio načela akvizicije među kojima su na prvom mjestu poštivanje integriteta gradiva i izbjegavanje sakupljanja gradiva drugih zemalja. Akvizicija arhitektonskog gradiva temelji se na osnovnim načelima akvizicije bilo kojeg arhivskog gradiva - načelu provenijencije i poštivanja fonda. Fond treba biti preuzet u potpunosti, a ne samo najbolji nacrti. Prigodom pregovora o akviziciji pažnju treba obratiti na vlasništvo, vrijednost, opseg, značenje, pravni status, stanje (plijesan i druga oštećenja) dokumenata, copyright, povijest stvaratelja, dostupnost gradiva, veze dokumenata s već postojećim gradivom arhiva, te buduće akvizicije od istog stvaratelja. 0 svakoj stvarnoj ili mogućoj akviziciji vodi se poseban dosje. Arhivisti trebaju biti upoznati s glavnim arhitektonskim aktivnostima u svojoj zemlji, za što im može poslužiti prisustvovanje savjetovanjima arhitekata, pretplata na arhitektonske časopise, dnevni tisak, Internet, osobni kontakt s istraživačima arhitekture. Treće poglavlje posvećeno je vrednovanju, odabiranju i izlučivanju. Vrednovanje i odabiranje osnovna su zadaća struke, s time da izlučivanje nije reverzibilan proces. Vrednovanje je postupak određivanja vrijednosti određenog gradiva u odnosu na troškove njegove zaštite. Sama količina arhitektonskog gradiva zahtijeva kriterije odabiranja. Vrednovanjem se određuje koje dokumente treba sačuvati, a gradivo se vrednuje u različitim stadijima njegova životnog ciklusa. Preporučljivo je određivanje zajedničke strategije ne samo na razini institucije, već na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Strategija uključuje sve organizaci282