ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 278

Izvješća, Arh. vjesn, god. 43 (2000), str. 235-279 prostorije za izložbe i predavanja te osnivanje Odjela informacijske tehnologije (IT Section). Taj bi odjel imao za cilj stalno educirati i osposobljavati osoblje u primjeni postojećih kompjutorskih aplikacija i opreme, ali i planirati i koordinirati uvođenje novih programa kojima bi ključne funkcije Arhiva bile kompjutorizirane. To posebno uključuje programe za preuzimanje gradiva, njegov smještaj u spremištima i izradu obavijesnih pomagala. Od 1995. Arhiv ima web stranicu koju mjesečno posjećuje više od 10 000 korisnika, čiji će se broj povećati s povećanjem opsega gradiva dostupnog na taj način, pa će zadaća planiranog informativnog odjela biti također i daljnje razvijanje web site-a kao atraktivne i praktične alternative tradicionalnim vodičima. Bit će to i prvo mjesto na kojem će korisnici moći dobiti obavijesti o gradivu ili ga čak moći i pregledati. Važno područje Strateškog plana jest i daljne proširenje sustavne brige za dokumentaciju, tj. povećanje broja organizacija, institucija i agencija na lokalnoj i državnoj razini čije bi gradivo podlijegalo odredbama "Zakona o nacionalnom arhivu" ili bilo zaštićeno drugim zakonskim aktima. Iako je u tom pravcu situacija poboljšana tijekom 1994. i 1995. godine, donošenjem Zakona o lokalnoj upravi i Zakona o lukama, koji stavljaju u dužnost lokalnim vlastima i lučkim kompanijama da se brinu za primjereno čuvanje, arhiviranje i omogućavanje korištenja svojega gradiva, mnoštvo je drugih javnih i privatnih institucija, tijela i udruženja ostalo "nepokriveno." U tom smislu mišljenje je Savjetodavnog vijeća da bi i sva od države sponzorirana tijela, koja djeluju na nacionalnoj razini, trebala naći svoje mjesto na popisu institucija iz Dodatka Zakonu o Nacionalnom arhivu, a u zakonodavstvo koje se tiče drugih lokalnih ili regionalnih javnih tijela, kao što su npr. Uprava za zdravlje i Uprava za prosvjetu, trebalo bi unijeti iste odredbe o zaštiti gradiva kakve sadrži već spomenuti zakon o lokalnoj upravi. Ta bi tijela, osim toga, trebala razmatrati mogućnost arhiviranja svojeg gradiva u arhivima lokalne uprave u kojima bi svoje mjesto također trebale naći i zbirke pojedinaca i privatnih tijela, dakle spisi tvrki i odvjetnički spisi lokalnog značaja. Kako možemo vidjeti iz gornjega podatka, u Irskoj ne postoji takvo arhivsko zakonodavstvo koje bi svojim odredbama reguliralo zaštitu cjelokupnog arhivskog gradiva u nastajanju i obvezivalo sve stvaraoce bez obzira na njihovu prirodu i vlasnički status na čuvanje i arhiviranje toga gradiva. Također, ono nema dugu tradiciju, a središnja arhivska ustanova - Nacionalni arhiv, stara je samo 12 godina. No, bilo bi pogrešno na osnovi toga zaključiti, da je takva situacija negativno utjecala na praksu stvarne brige za dokumentaciju i svijest društva i pojedinaca o potrebi njezina čuvanja za buduće naraštaje. Naprotiv. Treće izdanje "Imenika irskih arhiva" (Seamus Helferty-Raymond Refausse, Directory of Irish Archives, Four Courts Press, 1998) navodi 249 institu278