ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 279

Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 cija čiji su arhivi (u engleskoj govornoj praksi izraz "arhiv" upotrebljava se i za neaktivne spise nekog stvaraoca i za ustanovu koja ih sakuplja i obrađuje) upotrebljivi i dostupni javnosti. Uz Nacionalni arhiv, Vojni arhiv, Arhiv policije i arhive gradskih korporacija kao najveće, na popisuje i mnoštvo bolnica, zaklada, koledža, knjižnica, muzeja, udruženja, društava, banaka, crkvi, kongregacija, dijeceza, političkih stranaka, s podacima o količini i sadržaju njihovih zbirki (terminom "zbirka" tamo se označava ono što bismo mi nazvali fondom), obavijesnim pomagalima te načinu i vremenu u kojem se one mogu koristiti i reprografirati. Čak i tako opsežan, popis nije kompletan, jer je npr. dokumentacija proizišla iz rada sindikata i poslovanja tvrtki predmetom drugih publikacija. O tom "booming-u" arhiva i arhivistike u Irskoj svjedoče na svoj način i strukovna udruženja: "Udruženje crkvenih arhivista Irske" osnovano je 1980. i otvoreno arhivistima svih crkvenih arhiva; "Irsko društvo za arhive" osnovano je 1970, s ciljem promoviranja svijesti o važnosti arhivistike i arhiva te otvoreno svima koje ta tematika zanima. Izdaju časopis Irish Archives. "Društvo arhivista irskog područja" jest profesionalno tijelo britanskih i irskih arhivista, arhivara i konzervatora, koje zastupa interese struke, uspostavlja profesionalne standarde, vodi profesionalni registar i također izdaje svoj časopis. Uz spomenuto Savjetodavno vijeće Nacionalnog arhiva i Udruženje profesionalnih genealoga, popis zaokružuje "Irska komisija za rukopise", osnovana 1928. s ciljem objavljivanja najznačajnijih dokumenata u ediciji nazvanoj "Analecta Hibernica." Recimo još na kraju, da se arhivistika kao poslijediplomski studij može studirati na posebnom arhivskom odjelu University College of Dublin. Mirjana Cupek-Hamill 279