ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 277

Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 regulirati sve odredbe temeljnog zakona, koje su postajale pravovaljane nakon prihvaćanja u oba parlamentarna doma, a po njegovoj su odluci također mogle listi državnih tijela čija je dokumentacija bila određena za preuzimanje u arhiv, biti dodane i druge organizacije i institucije. Prema odredbi zakona, premijer je također ustanovio i postavljao članove Savjetodavnog vijeća Nacionalnog arhiva, tijela koje gaje savjetovalo u primjeni i izvršavanju ovlasti koje mu daje zakon u svim stvarima što se tiču arhiva i problematike zaštite i čuvanja arhivskoga gradiva. Vijeće ima 12 članova različitih profesija. Predsjednik mu je sudac Vrhovnog suda, a ostali članovi su sveučilišni profesori, arhivisti, članovi "Irske komisije za rukopise" i predstavnici državne uprave i Crkve. Svake godine Vijeće podnosi godišnji izvještaj o poduzetim i planiranim aktivnostima i o teškoćama koje pogađaju rad Nacionalnog Arhiva, ne propustivši uvijek ponovno ukazati na važnost te institucije u živom države. U pokušaju da osvijetli i opiše najveće probleme te predloži načine za njihovo rješavanje, Vijeće je 1996. objelodanilo "Strateški plan za Nacionalni arhiv" za razdoblje od 1996. do 2001. godine pod znakovitim nazivom " Budućnost za našu prošlost", u nadi da će on biti od pomoći vladi i nadležnom ministru (od 1993. to je ministar za umjetnost, kulturu i irska govorna područja) u planiranju daljnjeg razvoja Arhiva. Kao strateške ciljeve Nacionalnog arhiva, Savjetodavno vijeće ponajprije navodi iseljavanje spomenute Državne agencije za nabave iz zajedničke zgrade i adaptaciju njezinog skladišnog prostora u suvremeno opremljen spremišni prostor arhiva, koji bi, uzimajući u obzir godišnji prirast gradiva, bio dostatan za smještaj oko 340 000 kutija, što će prema procjenama biti količina preuzeta u arhiv do 2025. godine. Sljedeći veliki problem Nacionalnog arhiva jest nedovoljan broj kako stručnog tako i pomoćnog osoblja. Uzimajući u obzir gornje podatke, kao i činjenicu da Arhiv godišnje posjeti oko 20 000 korisnika koji konzultiraju oko 50 000 arhivalija, broj od 35 zaposlenih (od kojih 5 stalno zaposlenih arhivista i 4 ugovorna), doista ne izgleda dovoljan, pa se povećanje broja zaposlenih za još barem desetak čini uvjetom bez kojeg se ne može govoriti o daljnjem normalnom funkcioniranju arhiva. Jer, osim preuzimanja dokumentacije zakonom određenih organizacija, koja unatoč propisima često dolazi nesređena, pa je i njezino inventariziranje otežano, Nacionalni Arhiv je mjesto na kojem i mnogi pojedinci i javne organizacije samoinicijativno deponiraju svoje zbirke, a sa čijom se obradom također kasni zbog gore navedenog premalog broja stručnog osoblja. Osim toga, arhiv je angažiran i u stručnom pregledu s ciljem vrednovanja spisa tvrtki od nacionalnog značenja, čije se gradivo često nalazi pred neposrednim uništavanjem, kao i spisa odvjetničkih kancelarija, posebno važnih jer znaju sadržavati kopije dokumenata uništenih u požaru 1922. Osim uređenja spremišnog prostora važniji strateški ciljevi su i uređenje vlastite radionice za restauriranje i konzerviranje dokumenata, prikladno opremljene 277