ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 276

Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 NACIONALNI ARHIV U DUBLINU I STANJE IRSKE ARHIVISTIKE Nacionalni arhiv u Dublinu (Bishop street), sa značenjem i kompetencijama državnog arhiva Irske, nema dugu tradiciju. Počeo je s radom u lipnju 1988. godine, a njegovo je osnivanje propisano zakonom o Nacionalnom arhivu donesenom 1986 godine. Bio je to prvi zakon posvećen arhiviranju državnih spisa donesen u Irskoj slobodnoj državi, uspostavljenoj 1922. nakon rata za nezavisnost i englesko-irskog sporazuma, kojim je okončana višestoljetna engleska dominacija na otoku. Do tada, sabiranje i zaštita javnih spisa obavljali su se u Javnoj arhivi Irske {Public record Office of Ireland) osnovanom 1867) i Državnom uredu za dokumente (State Paper Office), osnovanom 1702. godine. U toku građanskog rata koji je izbio poslije potpisivanja mira s Englezima između snaga koje su bile za i onih koje su bile protiv Sporazuma, Javna je arhiva bila spaljena i u njoj je izgorjela većina pohranjenih spisa. Godine 1950. započeli su spise državnih tijela i institucija smještati na još tri lokacije u Dublinu, sve tri potpuno neprikladne i neprilagođene novoj svrsi koja im je namijenjena. Zgrada današnjeg Nacionalnog arhiva, koja je bila i još uvijek djelomično jest, prostor Vladine agencije za nabavu, intenzivno je adaptirana i pripremana za arhiv u razdoblju od 1983. do 1986. godine, no nedovoljno kvalitetan spremišni prostor ostaje i dalje najveći problem. "Zakon o nacionalnom arhivu" i njegovi kasniji provedbeni propisi, osim što ustanovljuju Nacionalni arhiv, reguliraju i cjelokupnu arhivsku problematiku, dakle, način čuvanja, izlučivanja, uništavanja i preuzimanja u Nacionalni arhiv neaktivnih spisa državnih ministarstava, sudova i još 61 državnog tijela (ureda, kulturnih institucija, agencija, komisija i vijeća) čiji je popis kao "Dodatak" sastavni dio zakona. U kontekstu njegove temeljne funkcije Zakon nadalje propisuje uvjete dostupnosti, raspoloživosti i upotrebljivosti arhivskoga gradiva, mogućnosti njegova reproduciranja, posuđivanja, deponiranja, te o kaznama u slučaju oštećivanja, otuđivanja ili zloupotrebe. Također, zakon se bavi funkcijom, dužnostima, ovlastima i odgovornosti direktora Arhiva, brojem i stručnim profilom zaposlenika u arhivu, ali i onih u ministarstvima, koji su sami odgovorni za čišćenje, sređivanje, numeriranje, pakiranje i etiketiranje spisa dospjelih za preuzimanje u Nacionalni arhiv. Prije fizičkog pripremanja gradiva za prijenos, svako je ministarstvo dužno dado 1. rujna tekuće godine dostavi direktoru arhiva listu serija spisa koji će 1. siječnja sljedeće godine biti stari 30 godina i tako podlijegati obvezi preuzimanja. Nacionalni arhiv Irske je do 1993. bio u nadležnosti predsjednika vlade, koji je nad njegovim funkcioniranjem imao široke ovlasti. U suglasnosti s direktorom arhiva, kojeg je uostalom sam potvrđivao, premijer je mogao provedbenim propisima 276