ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 244
Izvješća, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 235-279 u javnoj domeni, primarna funkcija arhiva, što će reći njihova administrativna funkcija, konzervativno ponašanje arhiva i povećana potreba društva za neograničenom dostupnosti informacijama. Neki će kulturni pothvat u arhivskoj sferi biti uspješan jedino kad vlast shvati da arhivsko gradivo, kojim upravljaju arhivi, sadrži vlasnička prava koja se mogu unovčiti. Moguće je utemeljiti fondacije za upravljanje ovim pravima neovisne od arhivskih službi, a da se građane ne liši njihovog prava na neograničenu dostupnost autentičnim i pouzdanim informacijama. Ibrahima Lo, profesorica sa Sveučilišta Dakar, Senegal, posvetila se Obuci korisnika, s tim da se rad uglavnom bavio stanjem i mogućnostima budućeg rada s korisnicima u Senegalu. Proučeni su zahtjevi korisnika za informacijama i zahtjevi njihove obuke u Nacionalnom arhivu Senegala i Prekomorskom arhivskom centru u Aix-en-Provence u Francuskoj. Globalno uzevši, informatičke i potrebe obuke su iste, unatoč znatnim razlikama koje postoje između arhiva: kategorije korisnika, predmeti koji se istražuju, kvaliteta dokumentarnih izvora koje arhivi pohranju; vrste i kvaliteta obavijesnih pomagala; mjesto novih tehnologija u diseminaciji i dostupnosti informacija itd. Julia Chee, pomoćnica ravnatelja Nacionalnog arhiva Singapura, govorila je, uz primjere iz prakse svog arhiva, o Imageu i predožbi društva o arhivima. Davne 1975. godine Margaret Norton, državna arhivistica Illinoisa rekla je da za većinu ljudi "pojam arhivskog gradiva još uvijek znači puke pljesnive, prašnjave dosjee i gnjile kožne korice". Njeno je mišljenje da su takvu sliku stvorili sami arhivisti prvenstveno zbog svoje uske usmjerenosti na akviziciju, vrednovanje, sređivanje, opis i zaštitu gradiva. Stoga ne čudi što se u javnosti arhivistima smatra netko tko radi s "mrtvim" papirima u prašnjavim podrumima. Danas, na pragu 21. stoljeća, vrijeme je da preispitamo svoju ulogu i promijenimo način na koji nas se shvaća. To ne bi smjelo biti teško budući da nas promjene u modernom društvu stavljaju u povoljan položaj. Današnja nam tehnologija omogućava da lako i učinkovito stvaramo, diseminiramo, čuvamo i koristimo informacije u mnoštvu različitih formata i medija. Iako mnogi tvrde da tehnološke promjene postavljaju pred arhiviste nove probleme, pravilno korištene one mogu biti naša prednost. Tehnologija jc stvorila novu generaciju korisnika koji očekuju "instant" informacije. Razvija se ekonomija temeljena na znanju, s novim fokusom na ulozi informacija, tehnologije i učenosti. Arhivisit moraju odgovoriti na potrebe korisnika širenjem svojih pogleda i promjenom načina svoga rada, kako bi arhivi postali dostupniji široj, globalnoj javnosti. Koristeći informatičku tehnologiju kao sredstvo svoje propagande, omogućit ćemo da javnost shvati vrijednost arhiva te kakve koristi društvo i javnost imaju od gradiva. Ali, m se ne smijemo zaustaviti. Moramo biti agresivni u svom pristupu i aktivno raditi s ostalim davateljima informacija, kao što su npr. knjižničari i stvoriti kohezivne informatičke centre kako bismo iskoristili izvore i povećali broj naših korisnika. Što bolje 244
