ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)
Strana - 125
V. Lipovšćak, Zaštita audiozapisa, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 1 09-136 rodnih pjesama na šest ploča s naslovom "Diljem doma" na kojima su govorili i pjevali Arnošt Grund, Juraj Dević i Gjuro Prejac uz limenu glazbu. Gramofoni i ploče prodavali su se u tadašnjem Zagrebu (50 000 stanovnika) u deset trgovina. Najpoznatije su bile Ferdinand Budicki, Ilica 25, M. Drucker, Ilica 39 i Šandor Kudelka, Gundulićeva 4. Ovo plodno razdoblje prodaje gramofona i ploča prekida I. svjetski rat. U povodu objave rata Srbiji snimljena je ploča "Proglas hrvatskom narodu kralja Franje Josipa". Nakon I. svjetskog rata ponovno oživljava posao s gramofonima i pločama. Na tržište se vraćaju Gramophone Co., sada sa znakom "His Master's Voice", Columbia, Odeon i Pariaphon. Polovicom 20-ih godina počinje električno snimanje i osniva se prva hrvatska tvornica gramofonskih ploča. Temeljem dogovora engleske tvrtke "Edison Bell International Ltd." i zagrebačke tvornice olovaka "Penkala d.d." održana je 15. listopada 1926. osnivačka skupština dioničarskog društva "Edison Bell Penkala", tvornice za izradu gramofonskih ploča i montažu gramofona. Tvornica i ravnateljstvo bili su u Branimirovoj 43, a studio za snimanje u Nikolićevoj (danas Teslina) ul. 7. Pogodni zemljopisni položaj za širenje tržišta na istok, jugoistok, i bliski istok te neriješeno pitanje autorskih prava, razlog su za smještaj ove tvrtke u Jugoslaviji. E.B.P. sustavno je snimala od 1927. do 1933. domaće izvođače, stoje činilo više od polovice repertoara. U izradi ploča primjenjivana je moderna električna metoda snimanja. Četvrtoga prosinca 1927. obavljeno je jedno od prvih javnih snimanja za ploče u svijetu (Božične pjesme u Zagrebačkoj prvostolnici), a 1931. snimljena je kompletna Tijardovićeva opereta "Mala Floramye". Najpopularniji hrvatski šlager "Marijana" Vlahe Paljetka snimljen je 1935. u dvije verzije. Rekorder po broju snimljenih ploča bio je operetni tenor Milan Šepec. Zaslugom E.B.P. za povijest su sačuvane snimke hrvatske produktivne i reproduktivne umjetnosti. Zbog lošeg gospodarenja tvrtka E.B.P. došla je 1937. u stečaj, ali radila je sve do 1945. godine. U siječnju 1938. u Zagrebu započinje radom "Elektroton", dioničarsko društvo za trgovinu i industriju u ulici Sv. Duh 50 a. Proizvodili su ploče s matricama nabavljenima u inozemstvu, a imali prodajnu mrežu u cijeloj zemlji. Godine 1944. započela je proizvodnja ploča u maloj tiraži s domaćim skladateljima i pjevačima: Andrija Konc, Nina Selak, Rudolf Dugulin i braća Sutlović. "Elektroton" je očuvao stalnost naše gramofonske proizvodnje, ali je vrlo malo objavljivao domaće skladbe i izvođače već samo licencni program. Godine 1945. nova je vlast nacionalizirala "Elektroton", koji je postao državna tvornica gramofonskih ploča. Nakon dvije godine tvornica ploča preseljena je u Ilicu 213 i preimenovana u "Jugoton". Dobivena je oprema bivših tvrtki E.B.P. i "Elektroton" i 1947. započinje proizvodnja. Tiskale su se američke, talijanske i češke snimke, kao i prve domaće 125
