ARHIVSKI VJESNIK 43. (ZAGREB, 2000.)

Strana - 124

V. Lipovšćak, Zaštita audiozapisa, Arh. vjesn., god. 43 (2000), str. 109-136 1961. Deutsche Musik-Phonothek osnovana je u zapadnom Berlinu. To je zaklada za opću korist koja ima zadaću skupljanja glazbenih snimaka i njihovog evidentira­nja po stručnim načelima u svrhu istraživanja i poučavanja. Literatura: Bruch, Walther: Von der Tonwalze zur Bildplatte. Funkschau, 1977/ 24-1979/10, Fran­cis Verlag, München. Eiste, Martin: 100 Jahre Schallaufzeichnung. Fonoforum, 1977/5, Bielefelder Verlagan­stalt KG, Bielefeld. Gelatt, Roland: The Fabulous Phonograph. Cassell Co., London 1977. Lipovšćak, Veljko: Fonografija u Hrvatskoj 1927.-1997. Tehnički muzej, Zagreb 1997. Paturi, Felix R.: Chronik der Technik. Chronik-Verlag im Bertelsmann Lexikon Verlag GmbH, Gütersloh/München 1989. Read, Oliver-Welch, Walter: From Tinfoil to Stereo. Howard W. Sams Co. Inc.- The Bobbs-Merll Co. Inc., NewYork 1976. GRAMOFON U HRVATSKOJ Stanovnici Zagreba upoznali su se sa "strojem koji govori" 13. ožujka 1890. u svratištu "Caru austrijanskom" u Ilici br. 4 (danas robna kuća NA-MA). Toga je da­na Viktor Dlugogenski, Edisonov zastupnik, upoznao nazočne s fonografom. O tom događaju pisali su svi zagrebački dnevnici. Nakon uspjelog prikazivanja fonograf nije postigao komercijalni uspjeh. Početkom 20. stoljeća gramofon je pobudio veliko zanimanje. Zagreb je imao bogat kulturni život. Opereta i opera, kao i koncerti triju zagrebačkih vojničkih glazbi, bili su stalno u središtu zbivanja. Do 1914. zagrebačke operne, operetne i dramske umjetnike snimalo je oko 15 gramofonskih tvrtki. Najviše je snimala, u ono doba do­maća tvrtka, Österreichische Grammophon GmbH s naljepnicom "pisaći anđeo" (podružnica Gramophone Co.) u gradu Usti nad Labem u Češkoj (u katalogu za Hrvat­sku bilo je 400 ploča), zatim International Talking Machine "Odeon" i Columbia. Sve ploče proizvedene za Hrvatsku imale su program na naljepnici napisan na hrvatskom jeziku. Postojala je potpuno hrvatska izdavačka kuća u okviru trgovačke kuće M. (Mavro) Drucker iz Ilice 39 u Zagrebu, koja je izdavala ploče hrvatskih izvođača s na­ljepnicom "sokol". Najbolje su se prodavale ploče sa šalama i kupletima u izvedbi ko­mičara Arnošta Grunda, operetne arije u izvedbi kraljice zagrebačke operete Irme Po­lak, a veliku popularnost imali su vojnički orkestri koji su snimali opernu, operetnu, rodoljubnu i narodnu glazbu. Zanimljivo je da su nakon 25. izvedbe Albinijeve ope­rete "Barun Trenk" snimljeni njezini odlomci. "Odeon" je snimio niz hrvatskih na­124

Next

/
Thumbnails
Contents