ARHIVSKI VJESNIK 42. (ZAGREB, 1999.)
Strana - 65
V. Žumer, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, Arh. vjesn., god. 42 (1999), str. 53-77 obrađivati u kontekstu okolnosti njihovog nastanka. Ukoliko ih želimo razborito procijeniti, potrebno je staviti veći naglasak na ulogu, položaj, djelovanje stvaratelja i okolnosti u kojima je gradivo nastalo, negoli na značaj samih dokumenata." 18 Bit moderne teorije funkcionalnog vrednovanja gradiva je u slijedećem: - Trajni arhivski značaj dokumenata moguće je logičnije i efektivnije postaviti i odrediti unutar organizacijskog konteksta stvaratelja i funkcionalnih procesa u kojima su dokumenti nastali, negoli uz pomoć određivanja posebnog značaja pojedinačnih dokumenata, naročito njihove potencijalne vrijednosti za povijesno istraživanje i druge istraživačke svrhe. - Nastanak (kontekst, provenijencija) dokumenata je kod stvaratelja daleko racionalnije povezan s njegovim sistemskim procesima, poslovnim funkcijama i aktivnostima, negoli s njegovom organizacijskom i upravnom strukturom, koja se temelji na raspodjeli financijske snage, moći, vlasti i hijerarhijskim odnosima. - Metodologija funkcionalne teorije vrednovanja modernog masovnog gradiva, temelji se na stručnoj suradnji između stvaratelja i arhiva, dok je konačno određivanje gradiva za preuzimanje, obveza arhiva. 19 Stoga je vrednovanje gradiva u osnovi određivanje podataka i inormacija za trajnu pohranu u arhivima, u skladu s brojnim načelima i kriterijima, a prije svega kriterijima funkcionalnog nastanka ili konteksta. Vrednovanje, dakle, nije znanost o povijesnim izvorima ili metoda za istraživanje i osiguravanje arhivskih izvora za potrebe povijesti i drugih znanosti. Još manje smije vrednovanje biti kritička analiza vjerodostojnosti ili istinitosti podataka i informacija sadržanih u gradivu u smislu povijesne metode kritičke procjene povijesnih izvora. Potrebe i interesi znanosti, kao i potrebe države i pojedinaca povećavaju se po broju, cilju i različitosti, dok se na drugoj strani povećavaju vrste, oblici, sadržaj i količina gradiva, te podataci i informacije, koje se isprepleću i multipliciraju kao rezultat novih tehničkih mogućnosti za različite načine zapisa i reprodukcije. Akvizicija ili preuzimanje arhivskog gradiva u arhive sastavni je dio procesa vrednovanja i odabiranja arhivskog gradiva odnosno njegova posljednja faza, u kojoj se ustvari očituju kvantitativni i kvalitativni rezultati vrednovanja u obliku odabranog i preuzetog arhivskog gradiva. Drugim riječima, politiku preuzimanja arhivskog gradiva od strane javnih arhiva, utvrđuju metodologija, načela i kriteriji vrednovanja arhivskog gradiva i obratno. Kao posljedica toga, dobro definirana načela i kriteriji vrednovanja, kao i metodološka pomagala za odabiranje arhivskog gradiva 18 Richard Brown, Funkcionalno vrednovanje u Državnom arhivu Kanade (sedam godina stvarne prakse), Arhivski vjesnik 41, Zagreb 1998, str. 54. 19 Ponovljeno sažeto iz članka Richarda Browna, Funkcionalno vrednovanje u Državnom arhivu Kanade Arhivski vjesnik 41, Zagreb 1998, str. 53. 65
